Teško je i pojmiti da će tako brzo proći već dva desetljeća od rukometne bajke koja je počela 20. siječnja, i to porazom na Madeiri, a završila 2. veljače u lisabonskom Pavilhao Atlanticu. Filmska priča portugalskog zlata hrvatskih rukometaša sa svime što joj je prethodilo, okolnostima u kojima se odvijala i "glumačkom postavom" koja bi potukla i remek-djela kinematografije, i danas je možda i najveće naše čudo u momčadskim sportovima ili barem ravno s ruskim nogometnim srebrom.
Jer, u Modrićeve i sve druge snove još se i vjerovalo. U rukometaše te zime 2003. nije vjerovao nitko ili gotovo nitko. Samo je lud čovjek mogao misliti da ima snagu pomaknuti planinu i zakotrljati lavinu koja će trajati godinama. A njemu tek nitko nije vjerovao. Osim Zorana Gopca, koji je s pravom još godinama uživajući predbacivao sedmoj sili:
UTAKMICE NEDJELJOM
Lisabon, jednom u pedeset godina: Filmska priča portugalskog zlata iz 2003. zakotrljala je lavinu...
Balić je kao jedan od najvećih u povijesti ponio najveći kolač slave, no zlato 2003. bilo bi nezamislivo bez svakog od igrača na postolju
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
