Legenda jugoslavenskog sporta u Zagrebu: Kad sam čuo pucnjeve, to je bilo to...
– Ne krijem da sam imao teško djetinjstvo. Ne pamtim kad sam kao mali pio mlijeko. Jeli smo uglavnom grah, krumpir i luk.
Komentari 11
Dotičnik je bio suosjećājan čovjek . Nakon što je čuo pucnjeve na OI 1974. više nije mogao nastupati . (" Nisam mogao podnijeti tu nesreću i katastrofu koju su izazvali teroristi " ) . Pa kako je onda podnio nesrećunesreću iz 1991 . kad su mu teroristi napali Domovinu ? Nije bio više osjetljiv. Ojačao mu karakter.
Iskreno mislim da svih ovih godina nikome u HR nije falio.Mogao je komotno ostati tamo gdje mu je mjesto.
Opet Yu...
Bravo za Danu ,ponos naše domovine. Živ i zdrav nam bio.
Uvik je lipo vidjeti jugoslovenske sportske legende, prisjećati se lijepih i ponosnih jugoslovenskih dana i ustanoviti da je Jugoslavija bila uvažena svjetska zemlja a današnji njeni nekadašnji samostalni mikro entiteti su pokradeni, siromašni, u vlasti stranaca i večina raje sanja da pobjegne iz svoje zemlje i u tuđini traži spašenje.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Jos jedan "jugoslaven" za naslovnu stranu omiljenog lista za promociju jugoslavenstva. Cak mu se i zivotopisni uspjesi u potpunosti nabrajaju, osim sto fale neki podaci iz vremena Domovinskog rata i poraca. Nista protiv njega i njegovih rezultata, kojima sam se kao gradjanin divio, ali koliko hrvatskih sportskih velikina dobiju mjesto u tim istim novinama tek onda kad se registrira da su umrli. Doso Korica u pra domovinu da proda svoju knjigu jer hrvatska kuna ipak bolje stoji od srpskog dinara.