Površan pogled na Hajdukove internetske stranice, na rubriku treneri Hajduka, sve jasno govori. Posljednji trener, koji je u Poljudu izdržao cijelu sezonu bio je Zoran Vulić u sezoni 2002./03. Nakon toga ide prava drama.
Sezonu 2003./04. Vulić i Nadoveza su vodili bijele, godinu poslije na klupi su se promijenili Katalinić, Slišković i Štimac, pa su slijedili Blažević, Gudelj i Bonačić. U sezoni 06./07. Hajduk su trenirali Vulić i Pudar, godinu poslije Pudar, Čutuk, Krešić i Jarni, pa Vučević i Miše, pa Miše, Kalinić, Reja i Poklepović. U prošloj sezoni treneri su bili Poklepović, Vučević i Miše. Sve to zna aktualni Hajdukov trener Krasimir Balakov (46). I kada ga pitate bi li mu pobjeda nad Dinamom u Maksimiru bila najveći uspjeh na Hajdukovoj klupi, on jednostavno odgovara:
– Moj je najveći uspjeh to što sam 10 mjeseci ostao na klupi Hajduka.
U ovih deset mjeseci oduševio se Splitom, uživao je bugarski strateg u svakom trenutku provedenom u gradu podno Marjana.
– Poslije Lisabona došao sam u grad u kojem sam se od prvog dana osjetio kao kod kuće. Split je predivan, ozračje je prekrasno, a more... Uh, što da kažem o njemu! Split ima uvjete za život kakve rijetko koji grad ima, to treba cijeniti. Uvijek ću se, ma što se dogodilo s Hajdukom i ma kako završi ova moja epizoda u Poljudu, u Split rado vratiti, sjetiti ga se. Tako ludo i emocionalno ozračje nigdje ne postoji, to ću pamtiti cijeloga života.
Hajduk živi u turbulentnom vremenu, nema novca, plaće kasne, Balakov je nekoliko puta morao mijenjati svoj plan rada, koji je iznio još u Berlinu kada se s predsjednikom kluba Hrvojem Malešom dogovorio o dolasku u Hajduk. O tim detaljima Balakov nerado govori. Stigao je kao veliko igračko ime, navijači ga vole. Da je netko drugi na klupi Hajduka, možda bi mu publika već odavno pokazala palac dolje, ali Balakov ima poseban odnos s najvatrenijim navijačima Hajduka.
Hajduk mi nije odskočna daska
– Navijači su nešto posebno, oni su drugačiji od svih koje sam susreo. Ne govorim sada o brojnosti, već o duši, o ljubavi koju pružaju Hajduku. To je nešto specifično, to nigdje nisam vidio. Odmah na početku osjetio sam njihovu podršku, čuo sam i kritike kada je bilo loše, ali u njihovim riječima nema zloće. Nekako smo napravili spoj odličnog ozračja između najžešćih navijača i momčadi. Navijači su shvatili da neke stvari ne mogu ići preko noći, pokazali su strpljenje i to će im se vratiti.
Specifičnost bugarskog trenera je da je u Poljud donio njemačke navike. I sam Balakov često voli reći “nisam Balkanac”. Je li bilo teško donijeti taj svoj njemački stil rada u sredinu kakva je Hajduk?
– Nije mi to bilo teško. Balkan ima specifične ljude, nije to sve loše. Ima mnogo dobrih stvari, ali ima stvari koje treba korigirati. Zato mi je bliži njemački mentalitet. Kada me Hajduk uzimao, znao je kakvog trenera uzima, koja je moja filozofija i kako radim. Ja sam više od dvadeset godina u zapadnoj Europi, trenersku licenciju zaradio sam u Njemačkoj, u Kölnu, i zato je normalno da mi je bliska takva filozofija rada.
U nekoliko navrata tijekom sezone medijski ste već odlazili iz Hajduka. Prije mjesec i pol bili ste kandidat za trenera Herthe. Oni koji vas ne vole kažu da ste u Hajduk došli samo da vam bude odskočna daska za odlazak u Bundesligu.
– Svaki bi trener želio sređen klub, najbolju ligu, svaki trener želi imati sve uvjete za maksimalno profesionalan rad. Zato bih želio u Bundesligu ili u Španjolsku, Englesku... Na žalost, osim u tim velikim ligama, u ostalima nema pravih uvjeta, svuda drugdje moraš se baviti sporednim stvarima. Ali, nisam došao u Hajduk zato da mi bude odskočna daska za Bundesligu! Došao sam da u dvije godine napravimo momčad koja će biti konkurentna Dinamu, da ga skinemo s prvog mjesta. Tako smo se dogovorili kad sam dolazio na Poljud i u Hajduku radim kao da ću deset godina biti trener.
U nekoliko je riječi iznio svoje postulate rada, ali i života.
– Moj je princip red, rad i korak po korak naprijed. To je njemačka škola, to sam ja. Jednostavno, ja sam čovjek koji živi po zacrtanoj koncepciji, ne mogu drugačije.
Kada smo Balakova upitali tko mu je trenerski uzor, na trenutak se vratio u 1992. godinu. Tada je bio zvijezda lisabonskog Sportinga, poslije je još veću slavu postigao u Stuttgartu. Ali, te 1992. godine u Sportingu, u 26. godini, odlučio je što će biti kada jednog dana prestane s aktivnim igranjem nogometa.
– Bobby Robson, koji me trenirao u Sportingu, dao mi je ideju da postanem trener. Kada me on vodio, odlučio sam što ću raditi nakon karijere, njegov su me način rada i trenerska filozofija fascinirali, to je bilo 1992. godine. A trenersku sam licenciju dobio još kao igrač. Dok su moji kolege bili na odmoru, ja sam se u stanci između sezona školovao za trenera. Nisam želio čekati kraj karijere pa da se onda odlučim.
Tada je Robsonu u Sportingu pomagao Jose Mourinho, možda i najveći trener današnjice. Nije tada bio trener, već se bavio nekim drugim stvarima.
Posebno cijeni Löwa i Magatha
– Bio je prevoditelj Robsonu, malo mu je pomagao, ali najviše se bavio prevoditeljskim poslom. I njemu je Robson, to mogu reći sa stopostotnom sigurnošću, usadio ideju da postane trener. Uostalom, uzeo ga je sa sobom u Barcelonu i, uz posao prevoditelja, počeo mu je pomagati i u trenerskom poslu. Puno smo razgovarali, znate kako je s igračima. Ne pričaš puno s trenerom, ali s ljudima oko njega imaš dosta kontakta. Tako smo Mourinho i ja puno pričali, već tada sam vidio da ima svoj stav, viziju. I tada se vidjelo da je poseban, da zna što hoće. Za mene je Mourinho najkompletniji trener današnjice.
Hajdukov trener, osim Robsona i Mourinha, posebno cijeni njemačke stratege.
– Felix Magath i Joachim Löw... Magath je jako zanimljiv tip, znam da za njega govore da ima čudne metode. Ali Magath je dvjestopostotni profesionalac, živi samo za nogomet. Volio bih da u nogometu postoji dvadeset Magatha!
Tipa poput Balakova, koji poznaje samo rad i rad, zato i začuđuju raznorazne primjedbe koje sluša od domaćih stručnjaka, ali ne želi s njima polemizirati.
Zna Balakov da Hajduk ima milijun trenera, samo se nasmijao na našu konstataciju.
– Momčad se stvara godinu dana, pa pravi rezultati trebaju doći sljedeće godine. A i tada nije sigurno da ćete nešto napraviti, morate imati puno sreće. Usto, nogometaši danas moraju biti pametni, jer moderni je nogomet intelektualna igra. Niste li pametni, ne možete odgovoriti zahtjevima moderne igre.
Okrenuli smo se i nekim stvarima izvan nogometa. Primjerice, Balakov je poznat kao vrstan igrač golfa.
Imam oko 250-300 slika
– Bavim se stresnim poslom, takav je nogomet, no imam i neke svoje užitke. Tako mi golf služi kao ispušni ventil. I ne samo golf, igram i tenis, a najsmireniji sam kada sam okružen svojim slikama. Naravno, na prvome mjestu su mi djeca, no vremena za njih, nažalost, uvijek je premalo.
Koliko slikarskih djela posjedujete, kolika im je vrijednost? Zanimljiv je taj hobi.
– Imam ih oko 250 do 300, teško mi je procijeniti vrijednost, radi se pretežno o bugarskim slikarima.
A hrvatski slikari? Znamo da ste u Splitu posjetili neke izložbe.
– Kupio sam tri slike, dvije sam darovao prijateljima za rođendan, a jednu sam ostavio sebi. U mojoj je galeriji u Bugarskoj. Organizirao sam izložbu bugarskih slikara u Portugalu, možda je priredim i u Splitu.
Otkrio nam je odakle mu ljubav prema umjetnosti. Da mu je nogometna karijera išla u drugom smjeru i da nije susreo Bobbyja Robsona, tko zna gdje bi Balakov danas bio. Vjerojatno bi u svojoj Velikoj Tarnavi predavao u nekoj školi.
– Studirao sam geografiju i povijest, završio sam tri godine, karijera me odvela u drugom smjeru. Otišao sam igrati u Portugal, kasnije sam odlučio baviti se trenerskim poslom, pa tako nisam postao profesor povijesti.
Rajčice jedem kao jabuke
Često je u Split stizala zanimljiva pošiljka iz Velike Tarnave. Malo je poznato da Balakov obožava rajčice iz svoga kraja, jednostavno ne može zamisliti život bez njih.
– Morate vidjeti kakve su to rajčice, plodove imaju od sredine svibnja do sredine rujna, jedem ih kao jabuke. Iz Bugarske stižu posebnom pošiljkom. I vjerujte mi da su posebne, dat ću vam da ih kušate.
S obzirom na to da mu rajčice stižu sredinom svibnja i da će nam ih dati da ih probamo, znači da će na klupi Hajduka biti i sljedeće sezone. Kada smo saznali da obožava Split, Hajduk, golf, tenis, slike i rajčice, na kraju smo ga pitali što najviše mrzi.
– Mrzim nepravdu i laž. Korektan sam čovjek, to mogu reći za sebe i baš mrzim laž i nepravdu. A u životu se s time susrećem svaki dan.
ides koji roman o balakovu, jos jednom u nizu trenera bez rezultata - mogli su mu napravit posebni web site...hajdukova pr agencija zvana vecernji u svom najboljem izdanju....