Ilija Kovtun, aktualni europski prvak u višeboju i na ručama, odradio je višeboj na Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu. Nakon šest odrađenih sprava Ilija je šesti s ukupnom ocjenom 83,099. To nije njegov najbolji rezultat, ali najvažnije je da će biti među 24 najbolja gimnastičara koji su izborili finale višeboja, koje će se održati u četvrtak, 22. listopada.
Naime, nakon sutrašnjih nastupa ostalih vježbača znat će se konačni poredak, no teško je očekivati da će se pojaviti toliko kvalitetnih višebojaca koji bi mogli izbaciti Kovtuna iz finala. S obzirom na to da iz svake zemlje u finale višeboja mogu samo dvojica gimnastičara, Kovtun je trenutačno čak i peti jer su ispred njega trojica Japanaca.
No, ono što je još važnije, Kovtun se plasirao i u finale vježbe na ručama. Nakon prvog dana ima najbolju ocjenu – 14,900 – a prema procjenama gimnastičkih stručnjaka sutra ga može preskočiti tek jedan Kinez. Drugim riječima, ako ovakvu vježbu ponovi u finalu, koje je na rasporedu 25. listopada, Hrvatska bi mogla osvojiti novu medalju u povijesti svjetskih prvenstava.
Vratimo se višeboju. Uz sjajnu vježbu na ručama, Kovtun je imao i solidan nastup na tlu (14,000), pa se još nada plasmanu u finale, premda će to biti vrlo teško s obzirom na velik broj kvalitetnih parteraša koji nastupaju drugog dana kvalifikacija. Nešto slabiji nastup imao je na konju s hvataljkama (13,400) i preči (13,733), pa upravo na tim spravama vidi prostor za napredak u finalu. Krugovi su mu tradicionalno bili najslabija sprava (13,100), dok je preskok odradio solidno (13,966).
Inače, Kovtun već ima dvije medalje u višeboju sa svjetskih prvenstava – brončanu iz 2021. i srebrnu iz 2023. godine. Hrvatska je na svjetskim prvenstvima dosad osvojila pet medalja. Prvu je osvojio Tin Srbić u vježbi na preči u Montrealu 2017. godine. Prve dvije medalje osvojili smo na SP-u 2014. godine u Nanningu. Filip Ude bio je srebrni na konju s hvataljkama, a Marijo Možnik brončani na preči. U Stuttgartu 2019. Srbić je osvojio srebro na preči, a isti je rezultat ponovio i u Antwerpenu dvije godine poslije