“Neka pati komu smeta, Hrvatska je prvak svijeta”, pjevali su Baruni tog prekrasnog francuskog ljeta '98. diveći se Miroslavu Blaževiću i jednoj velikoj, neponovljivoj generaciji koja se sa SP-a vratila s broncom. Bili su to posljednji stihovi nogometnog veselja, u sljedećih osam godina hrvatski je nogomet izlazio na najveću pozornicu, no nakon tri uvodne predstave vraćao bi se frustriran i ponižen. Izbornici su letjeli iz Rusanove, svaki novi dirigent smatran je spasiteljem, no priča je završavala suznih očiju.
Danas u 15 sati Zlatko Kranjčar kreće u najveću avanturu svoje karijere. Nakon impresivnog hoda u kvalifikacijama, remija s Brazilom i pobjede nad Argentinom u pripremnim ogledima, Cico momčad u koju smo svi počeli vjerovati vodi u Njemačku.
Izbornik nikad nije patio od bolesti svojih prethodnika, koji nisu imali jasan put, koji nisu vjerovali u ono što rade. Cico je od prvog trenutka imao cilj - otići na SP u Njemačku, i ondje ostati što duže. Dvije pripremne utakmice otkrile su da Hrvatska još nije potpuno spremna, no ostalo je još deset dana, još dvije zahtjevne predstave u kojima se manjkavosti mogu ispraviti, a vrline dodatno naglasiti. Japan i Australija su na provjernim utakmicama pokazali da će biti i te kako neugodni, Brazil je ionako već predodređen da ponese zlatnu božicu.
No, bez obzira na sve, Hrvatska mora proći skupinu, i tisuće navijača koje je već odavno zahvatila nogometna groznica odvesti u Kaiserslautern ili Dortmund i priuštiti im osminu finala. Sve nakon toga bilo bi još jedno bajkovito ljeto, još jedna povijesna priča. I zato, kockasti, sretan vam put u Njemačku, zadržite se ondje što duže, a kući se vratite kao heroji!
Otvori KEKS Pay
