Volim te, Hrvatska - grmjelo je iz desetaka tisuća grla, grmjelo je dugo, dugo u trenucima kada su hrabri hrvatski nogometaši s ponekom suzom u oku napuštali velebnu berlinsku arenu. Tako malo, prokleto malo nedostajalo je sinoć kockastima da u Bad Brückenau krenu s kapitalom koji bi otvarao horizonte osmine finala.
Navijači su pjevali, no u duši su plakali, jer imali smo igru, imali smo velike prilike, ali nažalost nismo uspjeli razbuktati dinamit koji bi eksplodirao i Ronaldinhu i društvu ugušio zadovoljstvo prve pobjede. Zar je Tudor baš u toj 44. minuti morao zastati, zar Niko Kranjčar baš tada nije stigao ući u blok majstoru Kaki, koji je i tu sekundu nepažnje pretvorio u tugu 30.000 fenomenalnih hrvatskih navijača?!
Suze u izbornikovim očima, ali i nekolicine kockastih uoči megasraza s Brazilom iskazali su s koliko smo emocija, pa i sreće čekali to svjetsko prvenstvo. U tim emocijama rađala se inspiracija koju smo sinoć znali manifestirati, rađala se igra nakon koje nitko, baš nitko tko voli Hrvatsku nije mogao, a ni smio ostati ravnodušnim. Prilike koje smo imali, nakon kojih se čupala kosa a urlicima gubio glas na tribinama, ostat će samo podsjetnik na lijepu večer 13. lipnja u Berlinu ljeta Gospodnjega 2006.
Brazil je stigao do tri velika boda, no dečki u žutim majicama, skup nesumnjivo vrhunskih nogometnih majstora, mogli su dugo u noć zahvaljivati Svevišnjem, baš onako strasno kao što to čine u molitvi prije utakmice. Jer, sinoć su na kraju slavili protiv vrlo dobro Hrvatske, koja nažalost nije imala snage za završni udarac, za nešto što bi pamtile generacije. Ostali su Brazilci dužni cijelom svijetu, njihova dva napadača Adriano i Ronaldo nisu ni došli na utakmicu, čarobni Ronaldinho jučer je zaboravio štapić, tek su posljednja linija i neumorni Emerson i korisni Ze Roberto, uz Kakin potez, spasili branitelja svjetskog naslova. Cico Kranjčar mogao bi zaspati mirno kada bi donosio sud na osnovi te utakmice, no tri će nas australska boda do nedjelje i sudara s Japanom u Nürnbergu tako žuljati, tako nam smetati. San mu neće ići na oči dok ne dozna što je s kapetanom Nikom Kovačem, koji je tako vrijedan.
No imamo nekoliko dana za osvježenje, imat ćemo dobru klimu u Badu, pa da onda krenemo na Japance, koji ipak nisu naš kvalitativni razred, koje se može preskočiti pametnom igrom i kvalitetnijom završnicom. Kockasti, dignite glavu, u igri je šest bodova, a vi vrijedite osmine finala. Znamo da vrijedite!
BRAZIL - HRVATSKA 1:0
Berlin, Olimpijski stadion.
Vrijeme: Sparno i toplo.
Gledatelja: 72.000
Sudac: Benito Archundia (Meksiko) 6.5
Strijelac:
1:0 Kaka (44)
Udarci u okvir: Brazil 6, Hrvatska 3
Udarci na gol: Brazil 13, Hrvatska 9
Prekršaji: Brazil 20, Hrvatska 20
Zaleđa: Brazil 3, Hrvatska 4
Korneri: Brazil 5, Hrvatska 7
Posjed lopte: Brazil 50%, Hrvatska 50%
Žuti kartoni: Brazil 1, Hrvatska 3
Crveni kartoni: Brazil -, Hrvatska -
Brazil
Dida 7
R. Carlos 6.5
Lucio 7
Juan 6.5
Cafu 6
Ze Roberto 6.5
Emerson 7
Ronaldinho 6
Kaka 7.5
Ronaldo 5 (od 69. Robinho 6)
Adriano 5
Hrvatska
Pletikosa 7
Šimić 7
R. Kovač 7.5
Šimunić 7
Babić 7
Srna 6
Tudor 6
N. Kovač 6.5 (od 41. J. Leko 6)
Kranjčar 6
Pršo 7
Klasnić 6 (od 56. Olić 6)
Neredi u Mostaru
Pola sata nakon utakmice Hrvatska – Brazil dogodili su se krvavi sukobi između hrvatskih navijača i Bošnjaka iz Mostara. Prema izjavama očevidaca, navijači su nakon utakmice prešli nekadašnju ratnu crtu razdvajanja u Mostaru, što je izazvalo bijes s druge strane. U sukobu u kojem je sudjelovalo nekoliko stotina izgrednika ozlijeđeni su deseci osoba, a uništen je velik broj vozila i okolnih zgrada. Najteže je stradala gimnazija koja se nalazi na nekadašnjoj crti razdvajanja. U trenutku slanja izvješća čula se pucnjava, a policija je još rastjerivala demonstrante.
