Nakon što je Gummersbach ispao u drugu njemačku ligu, Drago Vuković odlučio je u 35. godini prestati igrati rukomet. Svoje najbolje rukometne dane pamti iz Atene gdje je s reprezentacijom Hrvatske osvojio zlatnu medalju 2004. godine.
S reprezentacijom je osvojio još pet medalja – svjetsku broncu (2013), europska srebra (2008. i 2010.) i broncu (2012), te olimpijsku broncu (2012).
U karijeri je igrao za malo klubova. Počeo je u Splitu, pa je igrao u Zagrebu, Gorenju, a od 2008. godine igrao je u Njemačkoj gdje je i završio igračku karijeru.
Počeo je u Gummersbachu, pa je igrao za Lübbecke i Füchse, da bi se ove sezone vratio u Gummersbach.
U klupskoj karijeri Vuković je osvojio gotovo sve osim Lige prvaka i prvaka Bundeslige. S berlinskim “lisicama” osvajao je EHF Kup i Super Glob, dok je kao član Gummersbacha dizao trofeje njemačkog kupa i dvaput Kupa pobjednika Kupova.
– Pokušao sam u posljednjem kolu pomoći klubu. Naime, velik dio sezone propustio sam zbog ozlijede Ahilove tetive. Nekako sam stisnuo zube u toj zadnjoj utakmici. Trebala nam je pobjeda, završilo je neodlučeno i ispali smo – rekao je Vuković.
Ozlijede su ga stalno pratile, a jedna od težih dogodila se u rujnu 2016. kada se na utakmici između njegovih “lisica” i Wetzlara nakon jednog duela srušio na parket i ostao u nesvijesti.
– Zadnje čega se sjećam bio je pad nakon prekršaja. Sjećam se da sam još gurnuo ruku kako ne bih progutao jezik. Kasnije sam se probudio u bolnici. Sreća da je njihov liječnik bio tako brz. Inače bi bilo pa-pa, Drago. Mogao sam umrijeti – rekao je tada Vuković.
Dogodilo se to nakon duela sa Šveđaninom Antonom Lindskim, koji mu se kasnije ispričao i poslao poruku da vidi kako je.
Drago ne samo da je bio vrstan igrač u vanjskoj liniji, već je bio jedna od boljih obrambenih igrača. Nije se štedio pa je često bio isključivan, a najviše ćemo pamtiti njegovo isključenja na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine.
Igrali smo četvrtfinale protiv Francuza, a Drago je dobio crveni karton u prvoj minuti, nakon grubog nasrtaja na lice Baracheta. Nešto ranije u skupini na istom SP-u, u susretu protiv Španjolske zaradio je dva isključenja, ali je postigao i dva pogotka koja je posvetio...
– Pogotke sam poklonio Ivanu Baliću – rekao je tada Vuković.
Slavko Goluža, tadašnji izbornik, nije za taj SP pozvao Balića u reprezentaciju, no rukometni Mozart, koji je u to vrijeme igrao u Atléticu iz Madrida, gledao je sve utakmice naše reprezentacije s tribine.
Iz generacije 2004. još su aktivni samo Vedran Zrnić koji igra u Nexeu i Blaženko Lacković koji još igra za Hamburg.
– Drago je u Ateni, s 21 godinom, bio naš najmlađi igrač. I osvojio je lovorov vijenac. O njemu mogu reći sve samo najbolje. Bio je strašno borben, ostavljao je srce na parketu. Imao je nevjerojatno radnu etiku i radne navike. Sve zadaće izvršavao je stopostotno. Bio je jedan all-round igrač. Čak je na Igrama u Pekingu uspješno igrao na mjestu desnog vanjskog pucača, kad se ozlijedio Metličić. Nedavno sam ga vidio i izgleda mi kao mladić. Mislio sam da će još koju godinu igrati – rekao je Lino Červar, izbornik hrvatske reprezentacije.
Drago se 2008. godine oženio Blaženkom, a najglasniji na svadbi bili su Dragini kolege iz reprezentacije: Balić, Lacković , Dominiković, Duvnjak i Zrnić , koji su iz sveg glasa pjevali “Morsku vilu”.
>> Pogledajte nastup seksi plesačica na košarkaškoj utakmici
