Nakon dugih devet godina dominacije tijekom kojih apsolutno nitko nije vidio da Juventus može biti skinut s trona talijanskog ligaškog nogometa, i tome je došao kraj.
Na prvi dojam čini se da je upravi Stare dame jednostavno dosadilo osvajati naslove s lakoćom pa su na klupu stavili Andreu Pirla, igračku legendu talijanskog nogometa koja je tri godine prije novog trenerskog angažmana objesila kopačke o klin.
U svađi s Dybalom?
Prije ovog jako zahtjevnog trenerskog posla Pirlo je imao samo jedan angažman (ako se to uopće može nazvati angažmanom) vodeći Juventusovu U-23 momčad samo devet dana, prije nego što je dobio poziv preuzeti klub s rekordnim brojem naslova (36) na Čizmi. "Genijalnost" čelnika Juventusa bila je ta da Pirlo svoju neupitnu inteligenciju s terena može bez ikakvih problema prenijeti s terena na klupu, pogotovo u okruženju u kojem je, mislili su tada, Juve nedodirljiv na vrhu Serie A.
No, jako je čudno da su svi ti ljudi zaboravili da trener, pogotovo na ovako visokoj razini, mora iza sebe imati logističko, organizacijsko, psihološko i sociološko znanje za održavanje odnosa u svlačionici te radu na koheziji jako zahtjevnog kruga egoističnih individualaca u vrlo neobičnom miksu veterana i još uvijek nedokazanih klinaca. A nismo čak ni krenuli govoriti o kadroviranju, dodjeli minutaže onima koji su to zaslužili, pa čak ni o izvedbi taktike na terenu, o kojoj Andrea Pirlo očito malo zna.
Ostanimo malo na ta tri posljednja spomenuta elementa. Kad smo kod dodjele minutaže, najbolje je spomenuti primjer Paula Dybale koji je, istini za volju, bio ozlijeđen jedan dio sezone, no od dosadašnjih 30 ligaških utakmica njih sedam propustio je zbog ozljede, a ostalih deset (?!) zbog odluke Pirla da ga ne stavlja u igru. Od preostalih 13 utakmica u kojima je igrao, u pet je dobio manje od 20 minuta. Unatoč svemu tome, drugi je na klupskoj ljestvici kad se zbroje golovi i asistencije. Iako pruža dobre partije kad god je na terenu, ovo je najslabija Dybalina sezona u Juventusu, isključivo zbog nevjerojatno slabe minutaže koju mu daje Pirlo. Očito je da su razlozi tome osobne prirode, a to si trener koji se smatra profesionalcem ne može dopustiti.
Dotaknimo se i kadroviranja. Najbolji primjer lošeg slaganja momčadi Juventusa pronaći ćete u srednjem redu gdje nema nijedne prave megazvijezde koja takvu momčad može nositi do velikih rezultata. Najiskusniji i najproslavljeniji igrač u veznom redu Juvea je Aaron Ramsey, a to ne “vrišti” da je riječ o ekipi koja može osvojiti Ligu prvaka, pa ni Scudetto, pogotovo pored veznog reda (Brozović, Vidal, Barella, Eriksen) kakav ima lider Inter. Najbolji veznjak ove sezone im je Urugvajac Rodrigo Bentancur koji je tek 21. najbolje ocijenjeni veznjak lige.
Spomenimo i treći element – makroizvedbu taktike. Gotovo ni u jednoj ovosezonskoj utakmici od Juventusa nismo vidjeli jasno razrađenu taktiku osim one "dodaj Ronaldu", što donekle i pije vodu budući da je Portugalac uvjerljivo najbolji strijelac lige s 25 pogodaka, ali ta taktika pogoduje samo Ronaldovim individualnim postignućima, a ne Juveovim.
U prosjeku je Juventus tijekom prošlih devet sezona u kojima su nizali naslove nakon 38 kola kiksao u osam utakmica, a najlošiji omjer bio im je prošle sezone kad su ispustili bodove u 12 utakmica i na kraju jedva osvojili naslov prvaka. Ove sezone imaju 13 kikseva već nakon 31 kola. Posljednji je stigao u Bergamu, gdje je Juventus s 0:1 izgubio od Atalante.
Nakon što smo nabrojili sve izdvojene Juventusove probleme, navedimo i onaj glavni. Juventus je pod Conteom imao jasnu viziju modernog nogometa s krilnim bekovima koji služe kao dodatni napadači i dodatni braniči, pod Allegrijem je to bila momčad koja igra nezanimljiv nogomet i sve temelji na obrani, a pod Sarrijem je Juve imao gomilu problema, no dao se vidjeti potpis “ludog pušača”.
Juveova je igra improvizacija
Najveći je problem što Pirlo nema ništa od toga: ni potpis, ni stil igre, ni viziju. Juventusova igra čista je improvizacija. I kad tako igrate iz tjedna u tjedan, kad igrači mjesecima nemaju pojma koja je njihova uloga, neće vas spasiti ni obrana Bonucci, Chiellini, Sandro, Danilo koja može igrati zajedno zatvorenih očiju, a ni Cristiano Ronaldo unatoč činjenici što će vam u svim natjecanjima sigurno donijeti 30 pogodaka po sezoni. Upravo zato je Andrea Pirlo najlošiji trener u ligama petice. Ne zato što je Juventus treći, nego zato što njemu samom nije jasno što to uopće radi – zbog toga Juve i jest tu gdje je i upravo zato mu prijatelj Roberto Mancini javno dobacuje da je "trenerski posao sasvim drukčija priča od igračkog".
Dobro je jednom prilikom rekao Marcelo Lippi: "Pirlo je tihi vođa, on priča i vodi igru s loptom u nogama, a ne s riječima". Iako je ta rečenica izrečena kao kompliment dok je Pirlo bio još u igračkim danima, u današnje vrijeme ima kontekst najtočnije i najistinitije kritike prema nekoć najboljem veznjaku svijeta, a trenutačno najlošijem treneru svijeta na najvišoj klupskoj razini.
