'Kada se stvarala Cibona, svi su pitali možemo li do titule. Onda se dogodila čudna stvar u Beogradu'
- Najvažnija stvar u svakoj momčadi jest lider. Ja sam imao veliku sreću. U Ciboni sam naslijedio Novosela i imao Dražena Petrovića kao neprikosnovenog vođu. U Splitu je to bio Toni Kukoč. Nakon njih slagala se cijela hijerarhija momčadi. Imao sam Galisa u Grčkoj
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Naravski da ste mogli do titule jer su vam igrači bili (i dan danas su, zapravo) hrvatski Dinarci, i njihovi potomci, napose Dalmatinci i Hercegovci, koji i čine, konkretno, hrvatsku košarku. Da su vam igrači (bili) Zagrepčani, i općenito, hrvatski kajkavci, ne biste nikad osvojili ni kvartovski turnir. 1990.-e i stvaranje državnog kluba/državnog projekta, koji je, time, i uništio hrvatsku klupsku košarku, posljedično i reprezentativnu, izlišno je i spominjati. Zagreb nije košarkaški grad, nikad bio, niti će ikad biti. Tako je to kad nasušno (i nerijetko nauštrb drugoga) želiš biti nešto što nisi i što nikad nisi bio niti ćeš ikad biti, i kad si iskompleksiran, napose od hrvatskih dalmatinskih košarkaških gradova i klubova. Cibona je umjetan i instant klub, bez povijesti, tradicije, vlastitih igrača i navijača. A i sam Pavličević je (hrvatskog) dinarskog podrijetla, sudeći mu i po prezimenu. Zagreb/Zagrepčani i košarka/košarkaški geni dva različita pojma.