Ivica Kostelić nije samo okrunjen za najboljeg skijaša svijeta nego i za kralja rock and rolla u skijaškom svijetu. U noći sa subote na nedjelju bio je "rock star". Na završnoj fešti Svjetskog kupa, u organizaciji Audija, Kostelić je "prašio" blues sa svojim prijateljima iz Gegen Schulter Banda, glazbenika koji čine osnovu Telefon Blues Banda.
Ivičina svirka, i pjevanje u hotelu Kurhaus u Lenzerheideu, nikog nisu ostavili ravnodušnim. Za nekoga tko je toliko posvećen sportu, imao je sjajan nastup. Razočarani su ostali jedino švicarski Hrvati koji su u 20 kilometara udaljenom Churu organizirali feštu za Ivicu na kojoj se nije mogao pojaviti jer je imao pretrpan medijski program i probu za koncert.
- Ivica je nevjerojatno koncentriran i mi ga ne doživljavamo kao autsajdera. Bez obzira na to što rijetko sviramo zajedno, na pozornici nema straha ni najmanje - kazao je bubnjar Slavko Pintarić Pišta.
Ivica i dečki koncert su započeli "Folsom Prison Blues" Johnnyja Casha, a završili s "Got My Mojo Working" Muddyja Watersa. Mnogima se svidjelo kako je izveo solažu "Apache" Shadowsa, ali i "Johnny Be Good" koju je odsvirao zajedno s velikim slalomskim rivalom Andre Myhrerom.
- Ivica, mogu li ja pjevati ovu pjesmu? - pitao je Šveđanin i dobio zeleno svjetlo.
Tijekom druge pjesme partner mu je bio glavni rival u ukupnom poretku Didier Cuche, ali sa skijom koja je imala žice poput gitare. U svom zabavljačkom transu svirao je Ivica i sa šljemom Hrvatske vojske što mu ga je još prije poklonio kuhar, inače bivši pripadnik "Tigrova", Mario Mamić.
Oca Antu ponio je ritam pa je ispred pozornice zaplesao sa suprugom Maricom. Fešti su ton davala i tri člana Ivičina tima u kućnim ogrtačima. Pomoćni trener Dubravko Lalić, serviser Danijel Andesilić i trener za brzince Petar Pen zavladali su plesnim podijem u šlafrocima. Na njemu smo, u ritmu bluesa, vidjeli i Tinu Maze, Teda Ligetyja, Anju Parson s djevojkom, Aksela Lunda Svindala u zagrljaju Julie Mancuso koja je svima nastojala dati do znanja da je zgodni norveški Viking njeno vlasništvo. Plesale su i Janica Kostelić, koja je cijelo vrijeme fotografirala brata i publiku, Ivičina djevojka Elin, ali i Roksana, Talijanka rumunjskog podrijetla, djevojka Vedrana Pavleka.
- Godile su mi pohvale jer mi je ovo jedna od najdražih svirki. Najjače reakcije su bile kod Amerikanaca, jer smo svirali njihovu glazbu. Jedan njihov trener koji me i jedva pozdravljao odjednom me grli i skače, a Talijan Deville i Kanađanin Cousineau kleknuli su ispred mene i poklonili se. Doduše, vjerojatno su bili pod gasom.
I Ivica se, konačno, mogao opustiti pa je u pauzi koncerta pijuckao pivo.
- Kada sam u nedjelju došao na start ekipnog natjecanja, kazao sam da bismo svi trebali na alkotest. No, na sreću pobijedio sam u svojoj posljednjoj utrci sezone, ali to nije bilo dovoljno da pobijedimo Čehe.
Na koncu su pobijedili Nijemci, a naši nisu tugovali.
- Ivica pri kraju koncerta nije slučajno odsvirao "I'am going home". Bilo je to simbolično, zbog kraja sezone i potrebnog odmora – ustvrdio je otac Ante.
Kostelić je prvi put u Svjetskom kupu svirao u Adelbodenu, 2002. godine, a vrlo često je nastupao na pozornici u Wengenu. S gitarom je slavio svoj prvi slalomski globus u Flachauu 2002., a svirao je i u Areu. S Telefon Blues Bandom prvi put svirao je 2002. godine na velikom dočeku Janici, a potom i godinu nakon toga, kad su se on i sestra vratili u Zagreb kao svjetski prvaci.
- Uživao sam u Ivičinoj svirki. Drago mi je što moj sin nije dobar samo u svom fahu, što je multitalentiran. On i sjajno crta - izjavio je Ante Kostelić.
Iskrene čestitke! Eeee Ivice kad sam te gledao na postolju sa onom švabicom Mariom Riesch, o bože da se rodiš 100 puta, doživjeti na tronu da poljubiš najbolju skijašicu svijeta a da si ti taj Odisej, ej to me dojmiloo kao odiseja, nešto nemoguće ... pozdrav iz Crikvenice!