Ivano Balić: Rukomet nije bio moj prvi izbor, pokušao sam u Hajduku. Mirovina mi nije teško pala
- U Splitu sam počeo igrati rukomet, svi to znaju, ali malo ljudi zna da sam svoju prvu registraciju kao igrač imao u Italiji. Moj otac je sklopio ugovor s Cassano Magnanom nekoliko mjeseci nakon što sam počeo igrati rukomet i otišao sam tamo igrati finale njihove omladinske lige u lipnju - napisao je Balić u tekstu za portal Europskog rukometnog saveza, u kojem je otkrio brojne dosad nepoznate kuriozitete o svojoj karijeri.
Komentari 3
Goran Perkovac je završio svoju priču prije nego li ju je započeo. Ne zato jer je rekao istinu, koji svi znamo : "Gdje bi danas nogometaši bili da je Lukaku zabio samo jednom?" - nego zato jer u nogometnoj reprezentaciji Hrvatske nije bilo nepripremljenog nogometaša. SVI, ali doslovce SVI, osim trojice vratara, u nogometnoj reprezentaciji Hrvatske, mogli su na dan 1. prosinca 2022. godine u 12 minuti otrčati 3000 metara. Dakle, svi su bili pripremljeni! Kada Domagoj Duvnjak, a njega spominjem i ističem jer je on kao najbolji, bude istrčao 3000 metara u 12 minuta, tek tada Goran Perkovac može govoriti o sreći hrvatske nogometne reprezentacije.
dolazi do velike smjene generacija u rukometu , jeli će ona biti uspješna kao i nogometna priča , to ćemo još vidjeti..
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Sve što je napisano i što je izrekao Ivano Balić, sve je to poznato. Ide nova era hrvatskog rukometa gdje barem do završetka slijedećeg velikog natjecanja, tj. 28. siječnja 2024. godine neće biti mjesta za Ivana Balića, neće biti mjestaa ni za Linu Červara, a vrlo je vjerojatno ni za Domagoja Duvnjaka. To su trojica velikana kojih neće biti u hrvatskom rukometu do 28. siječnja 2024. Balić se nije nakon karijere uspio izgraditi kao trener, Lino Červar ima 73 godine, a Domagoj Duvnjak bi izgubio u utrci na 80 metara od Zlatka Vujovića. Ovaj komentar nije nepoštivanje medalja i postignuća Červara, Balića i Duvnjaka, već je usmjeren na rješavanje nepotrebnih balasta. Balić se možda bude izgradio kao trener, nitko ne kaže da ni Duvnjak ne može svoju fizičku spremu dovesti na razinu da za 12 minuta istrči 3100 metara, tko kaže da Lini Červar ne može izdati knjigu o Jakobovim kapicama u Novigradu, ali gotova je priča koja se vezivala uz Červara, Balića, Golužu, Babića, Duvnjaka, Nenu Kljaića, Veselina Vujovića, Ivicu Obrvana. Jedini koji od 1987. godine tu stoji, koji ima škare i platno je Zoran Gobac. Jedino Zoki ima znanja i umijeće ove nabrojane hraniti kao što se hrane mali miševi! Eto, svi ovi nabrojani, osim Gorana Perkovca su mali miševi koje je Gobac hranio sve ove godine. Ok, Neno Kljaić nije u toj grupi jer je materijalno neovisan, i Goluža ima svoj novac, svi imaju za burek i jogurt, no jedino se u čitavoj priči pita Zokija.