Incident na Poljudu: Hajdukovac urlao na novinare, trener bijelih udaljio dva prvotimca iz momčadi

Mikanović je na svakoj utakmici zaslužio barem dva žuta kartona, samo su mu suci gledali kroz prste.

Ovo je samo uvod u totalni raspad. Boljeg predsjednika od Jakobušića neće naći, kao što neće naći niti boljeg trenera od Ivana Leke. Hajduku bi bilo najpametnije vratiti Tramezzanija, jer će Tramezzani napraviti dobru selekciju, ima autoritet, znati će pobijediti 1-0 na Poljudu slabije momčadi i polako će vratiti stabilnost u svlačionicu. Dakle, jedina šansa za Hajduk je Tramezzani jer ako krenu eksperimentirati s trenerima, slijedeće će godine Hajduk biti 4. ili 5. s 25 bodova zaostatka za Dinamom.

Osnovni problem Mikanovića je da se ne zna nositi sa stresom. U napadačkom dijelu igre pokazuje anksioznost, to se vidi kod svake malo kompliciranije situacije gdje ga je strah od greške. U obrani iz te anksioznosti pokazuje impulzivnost i nekontroliranu agresiju. U poluvremenu i na kraju utakmice, prvi je koji će povesti momčad pod sjevernu tribinu gdje ga Torcida vrijeđa na osobnoj razini. Dakle, rob je, Torcidina pudlica. I što sad on hoće? Zbog anksioznosti, nekontolirane agresivnosti, vlastite nemoći i ropstva dijeliti lekcije novinarima? Pa ne treba mu to. Neka liječi mišić, ne mora odigrati više niti jednu utakmicu u Hajduku, eure će dobiti.

Igrač koji urla na novinare, a na poluvremenu, umjesto da se osvježi, da mu fizioterapeut pruži adekvatni suport, izmasira mišić,...taj igrač 2 minute ponizno stoji ispod sjeverne tribine i sluša uvrede, niti je profesionalac, niti igrač s karakterom. To je običan, poslušni rob. A onda se iz svog robovskog položaja pokušava izvući podizanjem tona prema novinarima. E ne ide to tako. Ako se ponašaš kao rob navijača, ako si njihova pudlica, onda će te i novinari rešetati gdje treba i gdje ne treba.

Zadnjih oet sezona Hajduk je u vrhu zahvaljujući sucima.

Da je Sahiti bio discipliniran i da je slušao Leku,do sada bi bio igračina,ali ...