U prvom rujanskom kolu hrvatske nogometne lige utakmice su započinjale minutom šutnje za jednoga bivšeg igrača. Nogometaši bi na znak suca, i uz obavijest službenog spikera, stali u mjestu, i onda bi tako stajali i čekali sljedećih petnaest do trideset sekundi, koliko obično u nas traje minuta šutnje, sve dok zvukom zviždaljke i glasom preko razglasa šutnja ne bi službeno bila opozvana. Nitko od tih mladića u kratkim hlačicama i u kopačkama, pomno biranih i sakupljanih iz svih zemalja bivše Jugoslavije i također bivšega nesvrstanog svijeta, uključujući i onih nekoliko domaćih, nije gledao tog bivšeg igrača, sada pokojnika, kako igra nogomet. Među njihovim glavnim trenerima možda su ga gledali jedan ili dvojica.
MUDRI INTROVERT
Imamo li u sjećanju većeg nogometaša nego što je bio Gudelj? Kroz svijet se probijao krilima anđela
Za Ivana Gudelja reći ćete da je legenda Hajduka. Prigodno je i lijepo to čuti, ali kako legenda može biti netko o kome oni koji danas predstavljaju Hajduk ne znaju ništa. Ni igrači, ni trener, a o navijačima da i ne govorimo. Ako je Gudelj legenda, onda je on to u životima i u iskustvu ljudi koji nisu Hajduk, a za Hajduk možda i ne navijaju
Otvori KEKS Pay
