U mladosti se ozbiljno bavio nogometom, a prema svjedočenjima onih koji su ga gledali na terenu, bio je vrlo talentiran. Kao dječak trenirao je u vinkovačkom Dinamu, današnjoj Cibaliji. Iako nikada nije zaigrao za seniorsku momčad, nogomet je bio važan dio njegova života sve do tinejdžerskih dana. O tom razdoblju govorio je u jednom starijem intervjuu za Podcast Inkubator, u kojem je otkrio i da je njegov potencijal privukao pozornost poznatog hrvatskog nogometnog stručnjaka.
Bare je sebe opisao kao svestranog igrača koji je mogao pokriti više pozicija na terenu. Pritom se usporedio s nekim poznatim nogometnim imenima, a prisjetio se i dolaska Biće Mladinića, koji je u njemu navodno prepoznao velik potencijal.
"Igrao sam u Dinamu iz Vinkovaca. Ono što igra Busquets u Barceloni, ja sam to igrao u Dinamu. Bio sam nešto kao što je to bio Ivica Šurjak, all rounder. Mogao sam igrati na više pozicija. Bio sam jako talentiran. Čak je Biće Mladinić došao po mene, vidio je u meni veliki potencijal. Nogomet sam igrao do 13. godine", rekao je Bare.
Nogometnu karijeru ipak nije nastavio na profesionalnoj razini. Umjesto toga, okrenuo se glazbi, dok mu je nogomet ostao hobi.
Bare je s Majkama postao jedna od najvažnijih figura hrvatskog rocka. Njegov prepoznatljiv vokal, sirova energija i specifičan autorski izričaj ostavili su dubok trag, a pjesme poput "Teške boje", "Mene ne zanima", "Vrijeme je da se krene" i "Budi ponosan" odavno su postale dio domaće glazbene baštine. Iako će ga javnost prvenstveno pamtiti po glazbi, priča o njegovim nogometnim danima u Vinkovcima otkriva manje poznatu stranu čovjeka koji je u djetinjstvu, barem nakratko, sanjao i drukčije snove.
Tomislav Ivković posebno oštar prema jednom vatrenom: 'Preopušten je, kao da je iznad ostalih'
Posljednji pravi Hrvatski rocker