Nije nimalo logično da se nakon kraha sa Šveđanima kod nas samo vrte kadrovi filma "Smrt gospodina Goluže", a pošteđeni ostaju oni koji su nesretnoga Slavka gurnuli u vatru povjerivši mu zadatak kojemu nije dorastao.
Ne može se iz trenirke, s klupe jednog osrednjeg prvoligaša, uskočiti u izborničko odijelo i voditi jednu od najjačih svjetskih reprezentacija. Goluža nakon Červara, to je kao da je nakon Ćire vatrene preuzeo - Jurčić. I nije nikakvo iznenađenje da s ovim Gopčevim izumom na klupi svjetskom i europskom doprvaku vise i Olimpijske igre. Ne bi bilo iznenađenje da i ne vidimo London...
Sve to neodoljivo podsjeća na Bilićev krah u nogometnim kvalifikacijama za SP 2010., nakon kojih je Mamić honorirao izbornikovu kooperativnost i dao mu novi mandat. S tim da je Bilić, za razliku od Goluže, ipak "nekoga" pobijedio; dva puta Engleze, jednom Nijemce, iako je reprezentaciju preuzeo zelen, s 38 godina.
Golužin je neuspjeh, nažalost, još jedan dokaz da se početniku ne smije dopustiti da se kali na nacionalnom ponosu, selekciji koja još spada u svjetski vrh. Odavno se nije dogodilo da kauboji ne pobijede ni u jednoj važnoj utakmici na velikom natjecanju, što će bez sumnje biti najveće sportsko razočaranje ove godine. Osim ako Bilić opet ne "bljesne" i ostane iza Grka.
Goluža je prekopirani Joke Vranković s košarkaškog SP-a u Turskoj gdje je Hrvatska svladala samo Iran i Tunis. Jokinome djelu zapljeskao je samo gazda Danko Radić. Novi mandat nikada nije bio upitan.
Brojni su primjeri kada su slavni sportaši kao neiskusni treneri "popadali" na prvim jačim ispitima. Najsvježiji je slučaj Maradonin, sa SP-a u Južnoj Africi. Diego je Messiju i ostalim Argentincima najmanje bio trener, više zabavljač, animator. U skladu s tim, gauči su protiv Nijemaca u četvrtfinalu izgledali smiješno, a Diego je i danas bez posla.
Krajnje je bezobrazno i bezočno od Gopca kako je napao Ivana Balića! Pa taj Balić je i od kad je nedorasli Goluža trener u utakmicama koje smo dobili, bio najbolji igrač i opet smo svi vidjeli zašto je izabran zaa najboljeg rukometaša u povijesti. I sada pljuvati po njemu zato što je poludio jer Kopljar (dečko je mlad i u panici na važnim utakmicama što se može razumijeti, ali vjeroajno ne i trpjeti ako se ide na rezultat, a da ne kažemo da Kopljar igra CIJELO prvo poluvrijeme protiv Švedske nakon što je Buntić odigrao onako dobru utakmicu protiv Argentine - TO JE PROTIV ZDRAVE PAMETI GOSPODINE GOLUŽA I GOPČE) i drugi mladi igrači NISU U STANJU PRATITI NJEGOVA LUCIDNA I SUPERBRZA DODAVANJA PA ISPADA DA ON GRIJEŠI JER ŠALJE LOPTE U PRAZNO - ALI TAMO SE TREBAO NAĆI IGRAČ KOJI JE TU LOPTU TREBAO PRIHVATITI. Zato je Balić poludio. A i vi biste trebali gospodine Gobac, jer zaista uz sve zasluge koje godinama imate u hrvatskom rukometu, pod hitno smanjiti razinu osobne taštine i dodati malo skromnosti i uvažavanja i drugih isto tako važnih pojedinaca u hrvatskom rukometu a s kojima možete ponovno kretuti u osvajanje svjetskih odličja. To su prije svega Červar, Smailagič, Bašić, Metličić, Losert, Špoljarić. Svaka čast Goluži i Šoli kao igračima ali kao treneri nisu, još, dovoljno dobri za vođenje najbolje reprezentacije koju je hrvatska država ikada imala. NEMATE SE PRAVO POIGRAVATI S TIME GOSPODINE GOBAC!!! Vratite u reprezentaciju najbolje ljude, a osobne razmirice riješite kao profesionalci i ljudi kojima je na prvome mjestu hrvatski rukomet a onda sve ostalo. Inače će nam i rukometna reprezentacija otići u prosjećnost tamo gdje je na žalost košarkaška.