Dugovječnost u nogometu često se izražava suhoparnim zbrojem nastupa, no stvarni značaj Lionela Messija za argentinski reprezentativni nogomet leži u postupnoj promjeni cjelokupne hijerarhije i mentaliteta unutar svlačionice. Kroz 189 utakmica u kojima je postigao 112 golova i ostvario 57 asistencija, on je prošao put od izoliranog fenomena iz katalonske nogometne akademije do potpunog vlasnika argentinskog identiteta.
Početna faza tog puta bila je obilježena dubokim nerazumijevanjem okoline. Kada je 2005. debitirao protiv Mađarske i dobio crveni karton nakon samo 43 sekunde provedene na terenu, to je bio uvod u godine u kojima se morao dokazivati naciji. Argentinska javnost dugo ga je promatrala s distancom jer nije posjedovao karizmatičnu agresiju Diega Maradone. Dok je Maradona bio proizvod uličnog nogometa Buenos Airesa, Messi je bio proizvod sustavnog europskog razvoja. Taj se jaz najoštrije osjetio na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi. Maradona je tada s klupe vodio momčad čisto na bazi emocija i kulta ličnosti, ostavljajući Messija bez jasne taktičke uloge. Messi je turnir završio s nula pogodaka, a nakon debakla od 4:0 protiv Njemačke u četvrtfinalu, zamjeralo mu se da u teškim trenucima šuti i gleda u pod.
Prava težina njegova statusa obznanila se tijekom rezultatske krize između 2014. i 2016. godine. U tri uzastopna ljeta Argentina je gubila finala nakon produžetaka ili jedanaesteraca. Najprije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a potom dvaput na Copi Américi protiv Čilea. Promašeni jedanaesterac u New Jerseyju 2016. izazvao je trenutak slabosti i njegovu javnu objavu o povlačenju iz reprezentacije u 29. godini. Tek u tom trenutku, kada je momčad u idućim kvalifikacijama bez njega izgledala potpuno izgubljeno, argentinska javnost i Savez shvatili su da je problem u sustavu, a ne u kapetanu.
Kulminacija tog unutarnjeg kaosa dogodila se na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji, pod vodstvom Jorgea Sampaolija. Taj turnir predstavljao je prijelomnu točku u Messijevu preuzimanju potpune kontrole. Nakon teškog poraza od Hrvatske (3:0) u grupnoj fazi, u trening-kampu u Bronjicima došlo je do otvorenog sastanka igrača i stručnog stožera. Prema kasnijim svjedočanstvima sudionika, igrači predvođeni Messijem i Javierom Mascheranom izravno su poručili Sampaoliju da momčad više nema povjerenja u njegove taktičke zamisli te da će ključne odluke o sastavu i formaciji za odlučujuću utakmicu protiv Nigerije donijeti sami. Argentina je tu utakmicu dobila Messijevim golom, a taj događaj označio je kraj ere u kojoj je Messi bio samo izvršitelj na terenu.
Dolaskom Lionela Scalonija na mjesto izbornika, stvoreno je okruženje prilagođeno Messijevim veteranskim godinama. Scaloni je shvatio da Messi više ne može pokrivati velike udaljenosti, pa je oko njega izgradio vezni red s igračima poput Rodriga De Paula i Leandra Paredesa, koji su obavljali trkački dio posla. U takvom sustavu Messi je postao autoritativni vođa. Uoči finala Cope Américe 2021. na Maracani protiv Brazila, održao je govor u svlačionici koji je snimljen i kasnije prikazan u dokumentarnim materijalima. Umjesto analiziranja taktike, podsjetio je suigrače na 45 dana izolacije u hotelu zbog pandemijskih protokola, istaknuvši da Emiliano Martínez zbog karantene još nije vidio svoju novorođenu kćer. Argentina je to finale dobila s 1:0, a Messi je stigao do svog prvog velikog seniorskog trofeja.
Vrhunac te tranzicije u lidera zbio se na Svjetskom prvenstvu u Katru 2022. godine. Messi je sa 7 golova i 3 asistencije bio statistički dominantan, ali je značaj tog turnira bio u promjeni njegova ponašanja. Utakmica četvrtfinala protiv Nizozemske pretvorila se u fizički i verbalni sukob. Nakon postignutog pogotka, Messi je otrčao do nizozemske klupe i slavio s rukama na ušima, izravno provocirajući izbornika Louisa van Gaala koji je uoči utakmice izjavio da Messi ne sudjeluje u igri kada njegova momčad nema loptu. Incident u tunelu, u kojem je napadaču Woutu Weghorstu dobacio poznatu uvredu, potvrdio je da je Messi preuzeo ulični mentalitet južnoameričkog nogometa, osobinu koju mu je argentinska javnost godinama osporavala. Nekima je to ponašanje bilo iritantno, ali je neosporna činjenica da je to Messija pretvorilo iz tihog lidera koji nema stvaran autoritet u lidera koji je odveo Argentinu do naslova Svjetskog prvaka.
VEZANI ČLANCI:
U usporedbi s ostalim ključnim figurama u povijesti nogometa, Messijev učinak ima specifičnu težinu. Diego Maradona ostao je simbolom klupskog i reprezentativnog prkosa, no njegov vrhunac u dresu Argentine trajao je znatno kraće, uz ukupno 34 gola u 91 nastupu. Pelé je s tri naslova svjetskog prvaka nedostižan u pogledu trofeja, ali je igrao u eri u kojoj su reprezentacije igrale znatno manji broj utakmica i u potpuno drugačijem intenzitetu taktičke pripreme. Cristiano Ronaldo ima veći ukupan broj pogodaka za Portugal, no ključna razlika leži u učinku na najvećoj sceni. Ronaldo do ovog ljeta u Sjedinjenim Američkim Državama u svojoj karijeri nije postigao niti jedan pogodak u nokaut-fazi Svjetskih prvenstava, dok je Messi u Katru postigao barem jedan gol u svakoj pojedinačnoj nokaut utakmici od osmine finala do samog finala.
Ova genijalna i neponovljiva reprezentativna karijera završila je procesom potpune integracije pojedinca u kolektiv, gdje je Argentina od momčadi koja nezdravo ovisi o Messijevu raspoloženju postala momčad koja igra kako bi maksimalno iskoristila njegove igračke atribute. Može se debatirati tko je najbolji nogometaš u povijesti reprezentativnog nogometa, a Messi s tri medalje sa Svjetskih prvenstava, i kao drugi najbolji strijelac u povijesti Mundijala, definitivno je jedan od favorita za tu titulu, ako ne i glavni favorit uzevši u obzir koliko je nosio svoju Argentinu do svih tih rezultata. Maradonin učinak i važnost za argentinski nogomet je, u kontekstu samih sportskih rezultata, debelo premašio. A godinama se činilo da će to biti nemoguće.
Otvori KEKS Pay
