Možda i najtočniji sukus cijele priče o stranputici na kojoj je završio sport na globalnoj razini nedavno je dao naš olimpijac Damir Martin u novogodišnjem intervjuu kolegi Vedranu Božičeviću: “Ah, sve to nažalost ide u krivom smjeru. Mislim da će se kad-tad dogoditi to da će se formirati dvoje Olimpijske igre, jedne komercijalne, a druge tradicionalne. Jer, ovo više nema smisla, to miješanje krušaka i jabuka. Daleko je to od olimpizma. Najviše mi smeta kvota u mnogim sportovima. Evo, recimo, i hrvanje je moralo drastično rezati i mijenjati pravila da bi ostalo na Olimpijskim igrama. Ali to više nije isti sport. O. K., jest, ali potpuno drukčiji.” Ako znamo da riba smrdi od glave, a da su Olimpijske igre krov sporta, logika je i ponavljaču jasna. Ništa to pandemija nije otvorila, možda je samo produbila krizu sporta koji na svjetskoj razini postaje sve nezanimljiviji jer se prepustio stihiji tržišta i diktaturi lake zarade. Neka publika diktira, po mogućnosti što mlađa, jer to su budući potrošači... I što smo dobili?
Europsko prvenstvo u rukometu je neregularno! I da je barem jedino...
Natjecanja poput ovog trebalo bi u svim pregledima označavati posebnim bojama da se i za sto godina zna da je u pitanju bio običan cirkus
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.