Prvi osvajač pojedinačne zlatne medalje na Olimpijskim igrama za Hrvatsku bilo je pojačanje iz Bugarske, dizač utega Nikolaj Pešalov. Dogodilo se to u Sydneyu 2000. godine, na Igrama na kojima je Hrvatska, uz ovo dizačko, osvojila još samo veslačko odličje (bronca osmerca). Četiri godine kasnije osvojio je brončanu medalju na OI u Ateni, a prije toga za Bugarsku je osvajao srebro i broncu također na OI.
Ipak, poslije karijere Pešalov nije previše uživao u plodovima svojih uspjeha, umalo je deložiran iz splitskog stana zbog nagomilanih dugova od 80 tisuća kuna, prema riječima tadašnjeg gradonačelnika Ive Baldasara. Pešalov je bankrotirao i ostao bez novca, a mediji su pisali kako je razmišljao prodavati medalje da bi preživio i bio je podstanar. Svojedobno je bilo priča da će se morati iseliti iz stana koji mu je Grad Split dodijelio na korištenje.
– Najprije su išle priče da sam ja taj stan dobio, pa da ću ga moći koristiti 10 godina, a nakon toga i otkupiti. Kad sam poslao zahtjev za otkup, pokazalo se da moram platiti to što sam ga koristio sve to vrijeme. Na kraju se moralo sve platiti još i s kamatama. Jedan dio tog duga koji je iznosio oko 80 tisuća kuna podmirio je Savez, a ostatak ja. Ja i dalje živim u tom stanu i plaćam najam Gradu – govorio je Pešalov prije nekoliko godina.
U to vrijeme, kada je trebalo Bugarima platiti odštetu, išla je priča da je tu otkupninu (koja je s 300.000 USD spuštena na 50.000) platio Goran Ivanišević.
– Koliko ja znam, odštetu za mene Bugarskoj je platio Hrvatski olimpijski odbor.
Govorio je i o privatnom životu.
– Nakon što sam se razveo od svoje prve supruge Bugarke, s kojom imam dvoje sad već odrasle djece, 2014. oženio sam se sa Splićankom Doris. Sin Simeon ima 21 godinu, a kći 26 i ona je prije dvije godine rodila pa sam sada djed koji ima unučicu. Prošlu godinu s njima sam bio dosta jer sam osam mjeseci proveo u Bugarskoj budući da mi je majka bila bolesna.
Pešalov kaže da živi od hrvatske i bugarske naknade za vrhunska sportska dostignuća. Kratko je bio predsjednik Hrvatskog dizačkog saveza, a bio je i na kandidat za saborskog zastupnika Socijalističke radničke partije (SRP). Umoran od stalne borbe s financijama, svojedobno je izjavio:
– Za Hrvatsku ne postojim. Svi ti predsjednici, župani, gradonačelnici uglavnom su mi lagali. Da ne širim priču dalje, ali na mojim su leđima mnogi zaradili. Zbog njih mi je žao što sam uopće odlučio dizati za Hrvatsku, ali postoji i druga strana, obični ljudi koji me zaustavljaju na ulici, prepoznaju me, hoće se slikati sa mnom. E, zbog njih mi je drago.
Kužim, žao mu je što je izabrao Hrvatsku jer nitko ne želi vraćat njegove dugove…