Kada je u pitanju izbor košarkaša godine, red je da jedan od ocjenjivača bude i predsjednik Stručnog savjeta HKS-a. Od ove godine to je Dino Rađa, kandidat za Košarkašku kuću slavnih, ali i Večernjakov laureat iz davne 1990. godine.
– Da sam kandidat za Kuću slavnih, doznao sam i ja iz novina.
U godini u kojoj je Hrvatska opet loše prošla, Rađa je prednost dao Bojanu Bogdanoviću, vlasniku nagrade za najboljeg travanjskog novaka NBA lige.
– Kad se Bojan ozlijedio, to se poprilično osjetilo jer on je naš najjači napadač. Šarić je pak svestran igrač, onaj koji od svih ima najviše prostora za napredak. No u toj polivalentnosti on mora nešto "doktorirati". Dario mora biti spreman podnijeti NBA košarku koja je psihofizički vrlo zahtjevna. Najbolje se to vidi i na Hezonjinu primjeru. Puno se putuje i jako je malo vremena za razvojne treninge. Koliko god si jak u glavi, dođe ti muka jer sve se svodi na nešto što nije kompletan trening. Zbog svega toga padaš u formi i nisi spreman kada ti se pruži prilika.
Hezonja je otišao prerano
Želi li Dino reći da je Hezonja sa svojih 20 prerano otišao u NBA?
– Držim da jest. Očekivao sam da će se sudariti sa zidom tek u siječnju, kada se tjelesno iscrpi, no njemu se to dogodilo i ranije. Neigranje ostavlja traga, pada samopouzdanje i samo jaka glava to može podnijeti.
Zašto je NBA liga toliko opojna? Uistinu su vrlo rijetki klasni europski igrači koji su tamo mogli ići, a nisu htjeli.
– NBA liga vam je u očima košarkaša privlačna kao blještavilo Las Vegasa u očima turista. I zato treba najprije odrasti da bi se to iskoristilo koliko tebi treba. Treba znati taj spektakl preživjeti, kao što treba znati otići u Las Vegas i ne potrošiti sav novac. Osim toga, ljudi zaboravljaju da ti pola novca za koji si potpisao ode isti tren jer su tamo porezi jako visoki, a i sve sam plaćaš. Stan, auto...
Ima li naša reprezentacija vođu?
– Nisam ga vidio u punom smislu te riječi, no ja i dalje mislim da to sve skupa nije bilo tako loše kako je ispalo nakon tog neobjašnjivo lošeg nastupa protiv Čeha.
U kuloarima može se čuti priča da su neki naši važni igrači noć uoči Gruzije viđeni u noćnom životu, u nedopustivo vrijeme, a kako su već sljedeću noć imali čarter let za Lille, moguće je da su neki izgubili i dvije noći.
– Ne bih se spuštao na razinu rekla-kazala.
Jesu li Rađa i njegovi vršnjaci, kada su igrali za reprezentaciju, izlazili duboko u noć?
– Nikada, ama baš nikada. Izlazilo se do ponoći da bismo najkasnije u jedan bili u krevetu.
Divac je skakao s balkona
Je li tome tako bilo zbog igračkog odgoja ili strogoće izbornika?
– Jedno bez drugoga ne ide. Nije nebitan i trenerov režim.
Nije li Divac skakao s balkona da bi šmugnuo u noćni život?
– Jest, ali to se dogodilo u klubu i to vam je bila najbolja slika razlike između Partizana i Jugoplastike. Mi smo bili disciplinirani i nama se takvo što nije moglo dogoditi, a oni su bili možda i ukupno talentiraniji, ali nisu bili disciplinirani i zato smo ih mi pobjeđivali. Divac je to izveo uoči prve utakmice doigravanja. Bio je u karanteni pa je skočio s prvog kata i polomio se. Prvu utakmicu nije igrao, drugu je igrao malo, a tek treću cijelu, no tim je činom bitno umanjio izglede svoje momčadi.
Razmišljaju li današnji košarkaški klinci previše o novcu koji ih po putu negdje čeka?
– Nažalost da. Zapravo, mislim da o tome više razmišljaju njihovi roditelji, a u tu priču upletu se i menadžeri.
Niti od jednog od svoje trojice sinova Dino ne očekuje da budu "novi Rađa".
– Ne pada mi na pamet. Ne moraju biti vrhunski sportaši, neka sami izaberu put. Duje ima 18, trenira košarku i igra za drugu momčad Splita. Rastom me sustiže, no bit će četvorka. Roko ima 13 godina, trenira rukomet i iznimno je snažan pa igra pivota. Najmlađi Niko ima osam, trenirao je plivanje, a sada ide na atletiku.
Zbog sinova se prestao baviti i jednim atraktivnim hobijem, vožnjom motora.
– Kada me prije godinu i pol na jednom raskršću pokupila neoprezna vozačica, shvatio sam da je vožnja motora preopasan hobi za oca trojice sinova. Opet ću ja voziti, no smanjio sam doživljaj.
A kakav je doživljaj bio nedavni posjet Kući cvijeća u Beogradu?
– Nisam prije tamo nikad bio pa sam, kada sam se već zatekao u Beogradu, odlučio to vidjeti. Možemo mi Tita voljeti ili ne, no on je povijesna osoba, a ja volim povijest, posebice priče o onima koji su mijenjali povijesne tijekove. A Tito je u svoje vrijeme bio netko tko je nekom tadašnjem Putinu (Staljinu op. a.) bio u stanju okrenuti leđa. Fasciniraju me i osobe kao što su Steve Jobs i Eric Clapton, čije sam biografije čitao.
Clapton ga zacijelo zanima i kao veliki gitarist, a upravo je sviranje gitare trenutno Rađin najveći hobi kojem se toliko posvetio da već ima i javne nastupe.
– Posljednje što sam svirao bila je jedna pjesma na Bajaginom koncertu u Splitu. Dok sam ja odrastao, uz Riblju Čorbu i Prljavo Kazalište, jedan od mojih glazbenih heroja bio je i Bajaga. Zbog toga sam i išao vidjeti ga na probi, a kada mi je ponudio da s njim nešto i odsviram na koncertu to je za mene bilo ludilo – kazao je Dino Rađa.
>> Toni Kukoč i Dino Rađa na pragu ulaska u košarkašku Kuću slavnih!
mogli ste i u kninu zasvirat igrale se delije... prosto bajaga obozava taj grad jos od devedesettrece