Kako god završio njegov tokijski meč s estonskim divom od 180 kg Barutom (oko 8 sati ujutro) te ako i ne osvoji Rizinov Grand Prix (finale je oko 11.30), Mirko Filipović već sada je pobjednik. Zapravo, to je već nekoliko godina. Ne samo zbog niza od pet MMA pobjeda, pa tako ni zbog friške pobjede nad sedam godina mlađim i bržim Muhammadom Lawalom, već zbog spartanskog načina života i održavanja tijela kao najfinijeg stroja.
Jer, on je pobjednik nad lošim životnim navikama, nad svakodnevnom lijenosti, nad linijom manjeg otpora, nad strahom od batina i teških ozljeda...
Nedjeljni odmor je trčanje
Posljednjeg rujna Cro Cop je zakoračio u 43. godinu i u dobi je kada je bavljenje vrhunskim sportom za mnoge elitne sportaše posve nezamislivo i kada su im ovakvi spektakli samo zanimacija pred televizijskim ekranima. No ne i za Mirka Filipovića koji se ne bavi nekakvim bezopasnim sportom, već, naprotiv, jednim od najopasnijih koji možete zamisliti. Jer, svaki njegov nastup u ringu ili kavezu uvijek je potencijalno posljednji, jer svaki borac mora ukalkulirati i taj rizik da bi zbog kanonade udaraca protivnika mogao biti nokautiran, pa čak i iznesen iz borilišta. I to s trajnim posljedicama.
– Za Mirkovu sportsku vitalnost nekoliko je ključnih stvari počevši s entuzijazmom, strasti i potpunom posvećenosti onome što radi. On doslovno živi svoj sport i sve je u njegovu okruženju podređeno tome. Energija koju Mirko emitira jasna je samo onima koji su u njegovoj blizini... Drugo je težak svakodnevni rad pri čemu istovremeno usavršava i svoje tijelo i svoje vještine. I pri tome se koristi najnovijim stručnim i znanstvenim spoznajama. Kako godine odmiču, Mirko je sve otvorenijeg uma za promjene i usavršavanje – analizira prof. dr. Igor Jukić, jedan od najvećih hrvatskih eksperata za tjelesnu pripremu. Impresioniran stanjem u koje se doveo Mirko u svojoj 43. godini jest i Željko Mavrović koji jako dobro zna kako funkcionira tijelo onih koji su u petom desetljeću. Naime, bivši profesionalni boksač Mavrović je s 43 godine odlučio vratiti se u ring, ali je s 44 odustao pa nam je kazao ovo:
– Ja sam imao deset godina pauze pa možda nisam pravi primjer za usporedbu, no mogu vam reći da mi je samo godinu dana trebalo da dođem do startne pozicije, da bih mogao početi trenirati kako bi profesionalac trebao. Kod Mirka je u pitanju kontinutet treninga, s kojim on nije prestajao čak ni kada mu nije išlo dobro i kada je bio na rubu odustajanja. Kada ga vidim kako sada izgleda i djeluje, ne znam je li fenomen dobra riječ, ja bih prije rekao da je to znanstvena fantastika. Meni se čini da taj čovjek u životu nije imao sedam dana pasivnog odmora.
A da je tome doista tako, mi smo se uvjerili kroz sve ove godine praćenja njegove karijere. Ako bi iz neke borbe izašao neozlijeđen, Cro Cop bi odmarao samo sedam dana, ali tako da bi to bio aktivan odmor, da bi u najblažem slučaju trčao.
Osim toga, trčanje je i njegov “lijek” za nedjelju koju je u svojim trenažnim procesima odredio neradnim danom. No, kako se on svaki dan isteže jer inače ne bi mogao raditi špagu i udarati onakav high-kick, tako to čini i nedjeljom, ali tek nakon što otrči koji kilometar, da se ne isteže na hladno. Uglavnom, to je čovjek koji se loše osjeća bez tjelesnih podražaja jer je njegovo tijelo stvorilo neku ovisnost o tjelovježbi.
Čuva se i pretreniranosti
S iskustvom kojeg je nakupio poprilično, Mirko je shvatio da se mora čuvati i pretreniranosti pa je ponešto prorijedio broj svojih borilačkih treninga. Osim toga, on jako pazi i na to da je uvijek naspavan pa tako svaki dan odspava dva i pol do tri sata između jutarnjeg i popodnevnog treninga. Jer, kako bi drugačije mogao i trenirati navečer, kad tijelu ne bi dao prostora da se oporavi.
Osim toga, samo njegova zagrijavanja izgledaju kao da zahtjevan trening jednog rekreativca, a u treninzima se drži načela prepokrivanja. A to pak znači da treninzi moraju biti dulji od trajanja borbe pa i intezivniji od samih borbi. Recimo, za ovaj turnir, na kojem su borbe u dvije runde od pet minuta, Cro Cop se pripremao tako da su mu runde na treningu trajale po 10 minuta, i to s više protivnika koji su se izmjenjivali.
Inače, Mirko je uvjeren da tijelo pamti i nagrađuje disciplinu življenja, a kako on ne puši i ne pije (posljednju kap alkohola popio je prije šest godina kada mu se rodio sin Filip), njegovo ga je tijelo nagradilo ovom poprilično produženom karijerom koja je ipak pri svom samom kraju.
Dr. Jukić: U Mirkovu slučaju ništa nije nemoguće
Čak šest godina Cro Copov kondicijski trener bio je prof. dr. Igor Jukić sa zagrebačkog KIF-a. S njim je Mirko osvojio i Prideov Grand Prix, a njih dvojica i danas surađuju, ali konzultativno pa smo profesora Jukića zapitali za mišljenje o tome bi li Cro Cop, da netko može izbrisati sve njegove ozljede, mogao trajati i do 50. godine?
– U vrhunskom je sportu sve više sjajnih sportaša koji su zapaženi protagonisti međunarodne sportske scene i u svojim kasnim 30-ima i ranim 40-ima. Sportska znanost napreduje divovskim koracima i pomaže im u tome. A uz iskustvo koje su prethodno stekli, njihova im tijela dopuštaju da i dalje budu uspješni. Dakle, u Mirkovu slučaju ništa nije nemoguće. Za ljudski mentalni sklop sve manje je toga što je neostvarivo jer to je fikcija ograničena uma – ističe Jukić.
Svi vi luzeri koji lose komentirate Mirka nikad u životu niste se pomakli dalje od daljinskog upravljača tv-a. Imate 120 kg masti,zivot vam je u banani,ni žena vas vise neće pogledati,a diže vam svake prijestupne jer vam je krvotok ko plovni red rijeke Save ! Prvo pogledaj sebe pa onda drugog,dušmani !!!