Najbolji hrvatski tenisač po trenutnom ATP renkingu, Marin Čilić, nalazi se u Madridu gdje je izborio drugo kolo ATP Mastersa. Pobijedio je Belgijanca Bergsa sa 4:6, 6:3, 6:4, a u drugom kolu igra protiv Brazilca Fonesca.
Čilić je dao intervju za španjolski medij AS gdje je pričao o svom odrastanju i ratu: 'Kao dijete nisam baš osjetio posljedice rata. Preselio sam se s obitelji; moj otac i ostali rođaci bili su uključeni, ali kao dijete to nisam toliko doživio. Kad sam počeo igrati tenis, stvari su se malo smirile. Ono što se događa u svijetu nije novo. Mnogo se toga dogodilo kroz povijest. Nažalost, tako to funkcionira. To su odluke koje donosi nekolicina ljudi. Što se tiče empatije, osjećaja, socijalizacije i komunikacije, jako zaostajemo. To je neprihvatljivo.'
- Dolazim iz malog grada (rođen sam u Međugorju) , bez ikakvih mogućnosti ili sportske pozadine. Teška vremena u djetinjstvu prebrodio sam uz financijsku pomoć; moji roditelji učinili su sve što su mogli da mi pruže priliku. Sada osjećam odgovornost da pomognem drugim talentiranim mladim ljudima, da ih vodim i budem im uzor: odgovoran sportaš s dobrim stavom, profesionalnošću i poštovanjem prema sportu - ispričao je Marin.
O osvajanju US Opena rekao je iduće:
- To je cjeloživotno postignuće. Svaki put kad se osvrnem unatrag, osjećam ogromno postignuće. To je dio nečega nevjerojatnog što sam u to vrijeme postigao. Ne samo prva tri, već i prvih deset igrača bili su među najkonstantnijima u povijesti tenisa. S toliko elitnih igrača koji održavaju tu razinu toliko godina i bez toliko prilika, to je trenutak golemog ponosa za mene i moj tim. Za moje roditelje, za sve koji su me podržavali tijekom tih godina. To je ujedno i ostvarenje dječjeg sna.
Otvori KEKS Pay
"I moj otac bje u ratu, Pa što?" veli moj stariji sin (mudrica) kad u društvu netko pretjerano naglašava sudjelovanje u Domovinskom ratu. Slažem se s njim. Ne treba pretjerivati. Postoji latinska izreka: Ničega previše .(Ne quid nimis.)