Kakav obrat u samo 20-tak dana!? Nakon što su, u utakmici domaćeg prvenstva, cibosi na svom parketu pregazili Zadrane (76:55), gosti s Jadrana su tri tjedna kasnije to isto učinili domaćinu u dvoboju ABA lige.
Naime, momci Ante Nazora razmontirali su sastav Ivana Velića, a tih 97:66 predstavlja, kažu nam kroničari zadarskog kluba, najveću gostujuću pobjedu Zadra nad Cibonom ikad. U toj prvoj utakmici, Zagrepčani su poveli 19:0 i tako zarana riješili pitanje pobjednika.
Ovaj put su pak Zadrani krenuli silovito i poveli sa 25:6, a u 15. minuti imali su gosti "plus 26" (46:20) i tu je priči bio kraj. No, ne i za trenera gostiju Nazora koji je, što je neuobičajeno kada netko nekoga "rasturi", tražio da se igra punom snagom do posljednje minute utakmice i to je činio s najjačim snagama, bez uvođenja klinaca za koje je to bila idealna prilika da okuse derbi. Tražio je Nazor čak i da se odigra posljednji napad, iako se u takvim situacijama lopta samo stavi na parket i krene pozdravljanje, pa smo ga propitali za razloge te njegove visoke motivacije.
Je li tome razlog bila želja da ponizi Cibonu, klub koji mu je još uvijek dužan nekoliko plaća i koji ga nije produžio bez većeg rezultatskog razloga? Ili je to bila borba za što bolju koš-razliku koja bi, u ovako izjednačenoj regionalnoj ligi, mogla biti vrlo važna u mogućim krugovima na kraju ligaškog dijela? Nazor nam je pak ponudio treći razlog:
- Činio sam to iz edukativnih razloga, a ne s namjerom da nekoga uvjerim, a posebno ne ovaj klub. Uostalom, jednom sam u Zadru, za prijašnjeg mandata, imao također visoku prednost pa sam uveo mlade nakon čega sam imao problema s upravom. Prethodnu utakmicu u ABA ligi izgubili smo unatoč tome što smo dvije minute prije kraja imali osam razlike i zato ću uvijek tražiti od svojih igrača da se igra maksimalno do posljednjeg trena.
I premda je sve to razumljivo iz perspektive iznimnog rivaliteta ovih dvaju klubova, takav stav nije se svidio mnogim cibosima, a posebice ne Damiru Markotu. On je to Nazoru osobno predbacio nakon utakmice, na centru igrališta, a sretan zbog kolegina poteza nije bio niti Cibonin strateg Ivan Velić:
- Ne smeta me, to je njegov stil. Ti kompleksi su mi čudni. Vi možda ne znate, ali ja imam puno pobjeda protiv Zadra. Brdo ih je. Poštujem njihovu želju da nas dobiju, oni imaju pravo na uzvrat. Osjetili su krv i išli su punom snagom. Bolje i to nego da su spustili ručnu i ubacili klince. Nemam ja tu što reći osim da ja tako ne radim. "Do daske" nije moj stil. Mogao sam ja zvati minutu odmora na kraju, ali nisam, a sjetite se kako se u prošloj utakmici, koju smo mi visoko dobili, zvao "time-out" na "minus 25". No, sve ja to poštujem.
Kazao je pobijeđeni trener još i ovo:
- Ne da smo igrali loše nego je izgledalo kao da se nismo pojavili na utakmici. Bili smo izvan ritma, bez energije, mentalno nismo bili u utakmici. Slika utakmice je trica koju je, na isteku prve četvrtine, postigao Bašić s preko devet metara, od table.
A obično su takvi koševi znak da je te večeri fortuna na strani te momčadi pa je, idući tim tragom, Nazor priznao:
- Iskoristili smo loš šuterski dan Cibone koja je šuterska momčad. Jako važno je bilo ući u utakmicu požrtvovno i ne dozvoliti cibosima dobro otvaranje. Hvala i mom stručnom stožeru koji je dobro pripremio utakmicu i igračima koji su ovaj puta ušli čvrsto, borbeno i koncentrirano u naumu da nam se ne ponovi ono što nam se dogodilo prije tri tjedna.
Raspoložene i raspucane goste predvodio je Božić (22 koša, 10 skokova), a razliku su radili i centri Krajina (16 koševa) i Vuković (14) te branič Brzoja (12). Kod domaćina najviše se trudio pričuvni centar Bundović (18 koševa, 7 skokova).
Zadar se tako izjednačio s Cibonom po broju pobjeda (3-5) i trenutno je sedmi, dok je Cibona deveta, no i jedni i drugi imaju samo pobjedu više od fenjeraša Olimpije (2-6) i Mornara (2-6).
>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši
spalo je na to da tko ima bolji šuterski dan pobijedjuje, jadno... a šta reći za trenere.. nekada su to bili veliki klubovi pa su imali uglavnom velike trenere... danas su to provincijski, poseljačeni klubovi sa poluigračima i uglavnom, malim,, iskompleksiranim trenerima