U životu sportskih klubova sezone se mjere po trofejima. Tko će se među poklonicima košarke i Cibone ikad sjetiti 2009./2010. po dobru ako prva momčad ništa ne osvoji. Nažalost, u zaborav će lako pasti odlične igre u Euroligi, sjajan otpor trima sudionicima Final Foura (Barcelona, Olympiacos, Partizan), prvo mjesto u ligaškom poretku NLB lige, spektakularan finale s Partizanom.
Tri sezone bez trofeja
Tada će biti nevažno da se to dogodilo u godini najteže financijske krize kluba, što itekako određuje stanje u kojem je Cibona sada. Cibona je dosad imala tri sezone bez trofeja, ali su one bile bez ovakvog kašnjenja plaća.
Prije sedam godina dogodilo se to Aci Petroviću, prije pet Draženu Anzuloviću, a pretprošle sezone Ivani Sunari. U dva od ta tri slučaja bili su to treneri koji nisu započeli sezonu. Aco je usred sezone naslijedio Repešu, a Sunara Vrankovića.
Velimir Perasović je prošle sezone osvojio i Ćosićev kup i naslov, a ove godine bi mogao ostati praznih ruku. Zapravo, rijetko tko vjeruje da će Zadar ispustiti takvu priliku jer nitko dosad u doigravanju za prvaka nije preokrenuo 0:2 u finalnim utakmicama. Perasović je cijele sezone uspijevao motivirati neplaćene igrače da se usredotoče na igru i da se trude kao da su preplaćeni. No, upitno je može li to i sada.
Osim toga, nasuprot sebi ima izvrsna trenera, sjajnog stratega Danijela Jusupa koji znalački udara na najtanja Cibonina mjesta pa će Peras morati nešto mijenjati.
Prijeti najveća pljuska
Većina trenera koji finale gledaju iz neutralna ugla složna su u tome da je sve sada u rukama Marka Tomasa i Jamonta Gordona, igrača na koje je Peras posve oslonio svoju napadačku igru.
Ako se Tomas iz obrambenog oranja i kopanja na Periću digne do potrebne napadačke razine i ako se Gordonu ne žuri kući (navodno već ima rezerviranu kartu) sve je još moguće. No, ako će oni tretirati potrebe kluba kao što je klub tijekom sezone financijski tretirao njih onda sve može biti gotovo već u subotu u Zagrebu.
A ako bi Zadar slavio sa 3:0 bila bi to ponajveća rezulatska pljuska za ovaj klub u neovisnoj Hrvatskoj. Lošija bi bila jedino 2008. kada Cibone jedini put nije bilo u finalu domaćeg prvenstva.
Šest godina s dva trofeja, tri bez trofeja
Prvih 11 godina košarkaškog prvenstva neovisne Hrvatske Cibona je osvojila 11 uzastopnih naslova, uz samo jednu majstoricu i to 1992. protiv Zadra. Dominaciju Zagrepčana prekinuo je 2003. Split sa Rađom i Zdovcom.
Sveukupno, cibosi su osvojili 15 naslova prvaka, Zadrani dva, a Splićani jedan. Šest puta je Cibona osvojila Kup, a isto toliko puta je osvojila i dvostruku krunu.
Godine s dva trofeja: 1995., 1996., 1999., 2001., 2002. 2009.
Godine s jednim trofejem: 1992., 1993., 1994., 1997., 1998., 2000., 2004., 2006., 2007.
Godine bez trofeja: 2003., 2005., 2008.
Godina bez finala Prvenstva: 2008.
