je, čovjek se i danas naježi kada se sjeti 10 godina od Ivaniševićevog Wimbeldona i 13 godina od bronce u Francuskoj. Šuker, Asanović, Ladić i društvo predvođeni Ćirom u nikada prije niti poslije postignutoj euforiji su nas učinili proud to be Croats i postavili ljestvicu svojim nasljednicima.

uz idiotizam flaka (a kaj drugo ocekivati od neobrijanog?) da je pored nasih olimpijskih zlata doticni nogometni turnir najveci uspijeh hrvatskog sporta, smeta i cinjenica da je na slici uz naslov i jedini i najveci krivac za poraz od francuske u polufinalu...)boban, normalno...ovaj drugi sa slike nakon prvenstva se vrnul na klupu za rezerve reala, prosinecki ponio laskavu titulu najruznijeg nogometasa na turniru uz ivanova, ladic se vrnul u svoj klub, vlaovic u zaborav, itd...fakat veliki uspjeh...uz put, smatrate li da bi brazil, italija, nizozemska ili cak argentina koja nas je u prvom dijelu turnira pregazila da jos boli bili sretni trecim mjestom?

Ako su Nijemci zadovoljni trećim mjestom, valjda bi i država o 4 milijuna stanovnika trebala biti. Taj Boban je uvršten u najbolju postavu Milana u povijesti (je li znaš koliko je Milan velik klub?), Šuker je upisan u povijest kao najbolji strijelac SP, a bio je i najbolji strijelac REAL Madrida u svojoj prvoj sezoni, drugi ukupno iza tada nedodirljivog Il Fenomena. I opet, sve te dečke ljudi vole, a tebi ni doma svi ne znaju ime