Kada je riječ o karijeri nakon karijere vrhunskog sportaša, što je vrlo bitna tema i u Hrvatskom olimpijskom odboru, jedan od putokaza je i Branko Zorko, najbolji hrvatski trkač na srednjim i dugim prugama 90-ih godina prošlog stoljeća. Zorko je, naime, tajnik Zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije, trener i predsjednik u Atletskom klubu Križevci te dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza.
Zorko pažljivo prati događanja u domaćoj atletici. Perspektive su, kaže, dobre.
- Atletika je bazični sport u koji djeca uvijek dolaze. Puno djece dolazi prvo u atletiku, a onda odu u neki drugi sport. Mi sugeriramo svima da djecu prvo dovedu u atletiku što ne znači nužno da će i završiti u atletici. Ovo je baza sve ostale sportove i djeca kad uđu u naš program najmanje trče. Sve drugo je puno zastupljenije što se tiče snage, agilnosti, brzine, koordinacije... Kad dijete prođe dvije, tri godine takvog treninga spremno je i za ostale sportove. U atletici na hrvatskoj razini uvijek bude talenata, trebaš uz rad imati i malo sreće da te zaobiđu ozljede. Najveća je zamka što su treneri mahom nestrpljivi pa tjeraju svoje atletičare da idu preko svog maksimuma, a u biti bi trener trebao dozirati treninge.
U posljednjih je godinu dana došlo do naglog buđenja hrvatskih srednjih pruga pa su, kada govorimo o Zorkovoj omiljenoj disciplini, nedavno čak dvojica trkača – Marino Bloudek i Nino Jambrešić – trčali 1500 metara 3:37 što se nije dogodilo već desetljećima.
- Da, dugo, dugo nitko u Hrvatskoj nije trčao 1500 metara ispod 3:40, što je već rezultat vrijedan divljenja. Marinov i Ninin trener Mladen Kršek govorio mi je već prije da ima jednog "strašnog" malog i da će on sigurno trčati ispod 3.40. Ja sam sa 3:37:33 istrčao normu za Olimpijske igre u Seulu 1988. godine dok je danas ta norma daleko jača što samo govori o progresiji rezultata u atletici. Puno očekujem i od Bloudeka i od Jambrešića i vjerujem da oni mogu još puno bolje. Nema nikakve sumnje da će Bloudek vrlo brzo srušiti i moj rekord na 1500 metara i na otvorenom - kaže Zorko kojem je Bloudek zimus srušio dvoranski rekord na 1500 m.
Pri tome veliku ulogu imaju i pripreme dvojice spomenutih trkača Dinamo-Zrinjevca, koji su svake godine i na visinskim pripremama u Keniji. U Zorkovo vrijeme toga nije bilo.
- Moja ljetna baza je bila St. Moritz, a preko zime smo išli 10 dana u dvoranu u Budimpeštu ili u Beč. Ja sam sve svoje rezultate i te medalje s dvoranskih prvenstava trčao nakon 10 dana priprema u dvorani. Znam da oni idu preko zime i na proljeće jedan duži period na visinske pripreme i da je njima baza Keniji. Pričao sam s njihovim trenerom Mladenom Kršekom o tome i rekao mi je da su tamo uvjeti "strašni", puno bolji nego ovdje. I da tamo treba ići na duži period, a ne samo na 15 dana.
Zorko je godinama bio i zaštitni znak najstarije sportske priredbe u Hrvatskoj, Memorijala Borisa Hanžekovića.
- Mislim da da sam trčao više od deset puta na Hanžekovićevom memorijalu. Moja prva trka bila je moje zadnje juniorske godine, kad sam pobijedio na 1000 metara, sjećam se rezultata 2:27. Bilo je puno dobrih utrka, jakih utrka ali vjerujem da je raritet kad jedan Noureddine Morceli dođe na Memorijal Borisa Hanžekovića da bi mi bio 'zec'! Budući da sam ja njemu puno puta pomagao u obaranju svjetskog rekorda jednom mi je rekao. "Zorko, ja ću tebi biti ovog puta 'zec' u Zagrebu". Jedne godine me vukao do rekorda na 1500 metara, ali nisam uspio, dok sam sljedeće godine to, ponovno s njim kao 'pacemakerom' uspio na milju. Ali i tada sam očekivao puno bolji rezultat.
Ne djeluje, međutim, više nestvarno to da netko nakon Luciana Sušnja osvoji medalju na 800 metara, jer je upravo to prije nekoliko dana napravio upravo spomenuti Bloudek na Europskom prvenstvu u Birminghamu.
- Pratio sam, naravno, sve njegove utrke, od kvalifikacija, preko polufinala, do finala. Istrčao je svaku od tih utrka na svoj način, s drukčijom taktikom i moram priznati da me vrlo ugodno iznenadio. U finalu je pobijedio trkače koji su inače brži od njega. Nisam očekivao takvu utrku - priznaje Zorko.
Otvori KEKS Pay
