Koliko smo daleko odmakli od nezaboravne 2003. i zlata kakvo se osvaja ili viđa jednom za života, dovoljno govori podatak da će nas na SP-u u Francuskoj od danas predstavljati pet klinaca koji su tada kao devetogodišnjaci vjerojatno uzimali pauzu od Playstationa da bi gledali Balića, Metličića i slušali Božu Sušeca na HTV-u. Da, četrnaest će godina početkom veljače od onog dana kad je u lisabonskom Pavilhao Atlanticu pala Njemačka u finalu. Balić i Metličić i sad su u reprezentaciji, samo u drugim ulogama, Božo je odavno u mirovini, a ni svjetska prvenstva više nisu na HTV-u.
Samo je jedno od tog dana ostalo nepromijenjeno, ono što je ta legendarna generacija ostavila u naslijeđe svima koji dolaze poslije nje – očekivanje da se to ponovi. Na svako natjecanje rukometaši su ispraćani sa željom, porukom, a ponekad i imperativom: donesite nam to zlato. Danas je jasno da je prva postbalićevska generacija dala i prve žrtve jer na SP-u u Francuskoj nema Alilovića i Čupića koji su se, tek zagazivši u tridesete, kao članovi vrhunskih europskih klubova u najboljim igračkim godinama zahvalili reprezentaciji. A ni Marko Kopljar više se ne osjeća najbolje. Preživjeli su samo Duvnjak i Štrlek.
Red je dakle na neke nove klince koji će se prvi put suočiti s pritiskom pod kojim su padali i najhrabriji i pod koji će od prvog dana biti stavljeni iz više razloga. Prvo, zbog velikih generacija prije njih, a od prvog EP-a 1994. naša je reprezentacija igrala utakmicu za finale, svi koji dolaze imaju obavezu braniti slavu hrvatskog rukometa i držati ga u svjetskom vrhu. Drugo, ako je cilj, kao što kaže izbornik Željko Babić, osvojiti zlato na EP-u u Hrvatskoj 2018., onda ti igrači i moraju odmah biti stavljeni pod najveći pritisak, kakav ih čeka dogodine. Svi neće izdržati, ali reprezentacija i nije za svakoga. Treće, jer baš i nisu tako mladi kao što se potencira, niti ima smisla tapšati ih po ramenima i govoriti “ima za tebe vremena, polako, dok skupiš iskustva...”
Irfan Smajlagić jednom je rekao “ni s 18 godina više nisi tako mlad” jer on je imao baš toliko kad je 1990. bio najbolji strijelac reprezentacije na SP-u u Čehoslovačkoj. Iako je Smajlagić bio jedan jedini, pustite priče u stilu “dovoljno je i četvrtfinale zasad, momčad je nova”. Jer to nije Liga prvaka da netko ima deset puta veći budžet ili ti može u pola turnira oteti igrača. Bonjour, klinčadijo, igrate za Hrvatsku i vaš je cilj finale. Ako vam nisu rekli... Kad bi se priznavalo ispod toga, onda bi to bilo nešto novo. Enigma je kakvi su ti dečki zapravo. Zadržat ćemo se zasad na onoj iz špice Smogovaca: “Oni su mali, ali su veliki. Hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.”
Bit će uzbudljivo. Čeka nas spektakl, kankan trikolora do finala, nadamo se i puno dobrog rukometa, reprezentativac s dva prezimena, izbornik Babić i njegovi napeti dvoboji s RTL-ovcem Vargekom... I da, nova nada u nove klince. Naklonite se i počnite.
Ma uzalud je uopće pričati...već sad se radi alibi za novi posrtaj repke...kao onooo Domagoj totalno potrošen i istrošen, a tek je polovica sezone, ehej društvo. Pa ko koga tu yhe.. jel te da. Pitanjce mogulima Saveza: a tko jee alternacija tom prvom vanjskom igraču di? Ili štiri ključna igrača su na rubu ispadanja???? Pa tko u tom Savezu, pije, a tko plaća??? Imamo takvu repku, s kojom bi trebali igrati finala ovih fešta u najmanju ruku. Pa imamo dva nebodera tzv. twin towerse koji bi morali i moraju sa pol igrališta i nezaustavljivo sa stropa parati protivničke mreže, a oni to ne čine, zato jer ne igraju u paru i igru u oba smjera obrana-napad. Recimo u napadu bi obojica naizmjence u paru morali šraubati po protivničkom golu u skok šutu sa devet metara, med toa toga nema. Zašto? Zato jer to nikad nije uigravano i uvježbavano. I ode prilika za Svjetsko u nepovrat. Med toa ako na euru kod kuće želimo osvojiti zlato, tu priču pod hitno treba razviti i uvježbati ovog ljeta na okupljanju repke, kad ima dovoljno vremena, fino relaksirano recimo u Umagu di u pauzi treninga se reprezentativci druže sa svojim obiteljima. A na treninzima se uvježbava ta varijante igre do ubitačnog učinka i u sparing tekmama isporbava sa lokalnim rukometnim ekipama iz Istre.