U svom intervjuu za klupsku televiziju predsjednik Uprave Dinama Zvonimir Boban zamjerio je medijima koji ističu da je ovaj novi Dinamo - njegov. Nije želio umanjiti ulogu svih ostalih ljudi u klubu i to je lijepo od njega, ali koliko god mu to smetalo, ne mogu pobjeći od toga je ovo ipak Bobanov Dinamo.
Da, imali smo nekoć u klubu 'one man show' i Boban to ne želi, ali je valjda svima, a i njemu, jasno da je on taj koji se bavi sportskom politikom kluba. I tako treba biti, lijepo je imati sjajne suradnike, ljude koji skautiraju, analiziraju, gledaju, ali je na kraju važno imati i čovjeka koji će odlučiti jer bude li Dinamo osnivao 'komisije' koje će sagledavati situaciju, onda sreće neće biti, jer 'puno baba- kilavo dijete'. Netko mora imati zadnju riječ, a to je ta Bobanova.
Kad se odlučio za veliku rekonstrukciju momčadi, bilo je opravdane skepse, riješiti se većine igrača koji su dosad osvajali domaće trofeje, koji su u posljednjem nastupu u Ligi prvaka osvojili 11 bodova i koje je samo nevjerojatan splet okolnosti dijelio od ulaska u nokaut fazu, nije bilo lako. No, za razliku od većine nas, to je trebalo napraviti iako je dojam bio da se to moglo i postupnije napraviti. No, to nije Bobanova greška, trebalo je to postupno raditi zadnjih godinu-dvije, ovako se jednostavno moralo presjeći.
FOTO Najnovije pojačanje Dinama sletjelo u Zagreb! Stigao je maksimirski kapitalac, evo tko je on
Boban očito ima veliku vjeru u sebe, pa i hrabrost, u svakom slučaju ima odlučnost sprovesti svoju ideju. Na druge destinacije poslao je veliki broj igrača, iz raznih destinacija doveo je ogroman broj novih igrača i dao ih u ruke treneru Mariju Kovačeviću. Da, bilo je sumnji i u odabir novog trenera, ipak Kovačević nije vodio takvu momčad koliko god su sve njegove momčadi koje je imao pod sobom igrale jako dobar nogomet i imale krasne rezultate. No, Dinamo je ipak drukčija priča i nije se znalo kako će se snaći.
Proveo sam dva tjedna s plavima na pripremama u Sloveniji, gledao treninge i tih pet utakmica. Na treninzima se vidjelo što Kovačević želi, što uvježbava. I taj agresivniji, okomitiji i brži nogomet gledali smo na treninzima. No, u tih pet utakmica se vidio taj rad, ali u pojedinim poluvremenima to je bilo loše, ni blizu onome što se vježbalo na treninzima. I svi mi koji smo bili tamo, rekli smo kako plavima i Kovačeviću treba još vremena i da je pred plavima još puno posla. U subotu je Dinamo pred punom zapadnom maksimirskom tribinom odigrao utakmicu protiv, u prošloj sezoni, petoplasirane momčadi ukrajinskog prvenstva i potpuno je nadigrao taj Krivbas.
U toj se utakmici moglo vidjeti da plavi ozbiljno napreduju i nastave li se tako 'penjati' brzo bi mogli doći do vrhunca. I sad se prepoznaje taj rukopis Bobanovog pera, ali bilo bi jako nepošteno isto tako u prvi plan istaknuti Marija Kovačevića. Ono što se vidi na terenu je njegov rukopis, uspio je od te potpuno nove momčadi stvoriti borbeni sastav, vide se kombinatorike, vidi se ideja, a i igrači zaslužuju pohvale, njih 22, koliko ih je igralo, nisu posustajali. I u nekoj simbiozi Bobanovog nacrta, Kovačevićeve režije i igračkih izdanja, čini se da to sve ide jako dobro, da bi na kraju taj Bobanov i Kovačevićev rukopis mogao postati krasopis.
No, ne trebi ići u euforiju, kao što se nije trebalo tragično gledati ni na polovične rezultate u prošlim pripremnim utakmica. Ipak su to samo pripreme i tek za dva tjedna na Opus areni u Osijeku vidjet ćemo koliko je Dinamo blizu onoga što žele u Maksimiru i što žele njegovi navijači. No, krenuli su dobrim putom.
Otvori KEKS Pay
Boban je taj koji je preuzeo rizik, Manenica je taj koji je vidio kakvu su katastrofu napravili, maknuo Mariča i pozvao Bobana da spasi što se spasiti da. Čudesno je kako je ova uprava devastirala klub i za to spiskala 80 mil. €. I onda, nitko osim Skendera nije dao ostavku, svi i dalje griju svoje fotelje i samo gledaju kako se opernatiti... Ekipa sada izgleda bolje nego na pripremama, no daleko je to od dobrog, naročito za Europu. Dobro je što je tu Boban realan i nije toliko bahat kao uprava prošle sezone, shvaća da treba vremena za posložiti ekipu, da treba vremena za stvoriti igrače itd... Ovo s Kovačevićem i nicanjem kostura ekipe je ogroman rizik. Nije lako naći igrača za ništa novaca koji ti može solidno odigrati Europu, makar to nije LP, već EL. Ne znaš niti kako će se Kovačević snaći u puno ozbiljnijem okruženju od HNL-a. Sada je atmosfera super, igrači su nabrijani, no s jedan-dva poraza sve to preko noći brzo potone... Relativno brzo će se vidjeti kuda to sve ide, do rujna će stvari biti puno jasnije.