Aleksandar Gvozdenović bivši je nogometni vratar koji bio veliki talent, no završio je kao beskućnik i alkoholičar. Branio je u FK Radu, gdje je bio kapetan mlađim uzrastima i vratar u prvoj ligi Jugoslavije, no onda je krenuo njegov pad. Pijančevanja su postajala sve češća, karijera je propadala, a obiteljske uspomene prodavao je za osnovne potrebe. Tijekom druge polovice 90-ih, njegov je alkoholizam dosegao vrhunac.
– Počeo sam gubiti prijatelje, doživljavao emotivne slomove, a majčine suze ostavile su neizbrisiv trag. Nikad si to neću moći oprostiti – rekao je Gvozdenović, čiju priču prenose brojni mediji iz Srbije.
Godine 2013. napustio je obiteljsku kuću, odlučan da pobjegne od sebe i srama pred majkom. Otišao je na ulicu i utočište je tražio kod ljudi za koje je vjerovao da su „gori od njega“. Proveo je mjesece spavajući u napuštenim objektima i pod mostovima, suočavajući se s krajnjom bijedom.
– Jednu sam noć proveo na klupi na Karaburmi, drhteći od kiše, bez ičega. Taj trenutak bio je moje dno – kaže Aleksandar.
Pomoć je često pronalazio u pučkoj kuhinji.
– Tri, četiri godine bio sam njihov korisnik. Ondje sam upoznao ljude iz svih slojeva društva, bivše glumce, profesore...
Često bi se otrovao alkoholom, zbog čega bi završio na ispumpavanju. Kaže da je 2018. godine izgledao tako da bi i "zrcalo pobjeglo od njega".
Najvažniji trenutak je kada ga je na ulici prepoznala Jelena, djevojka s kojom je nekad bio u vezi. Pružila mu je ruku i dala broj telefona.
– Uz njezinu pomoć počeo sam se oporavljati.
Jelena ga je odvela na liječenje od alkohola i na kraju su postali par. Na svoj rođendan konačno se susreo s majkom.
– Zagrlili smo se, a kada sam vidio tortu na stolu... Shvatio sam da je svaki dan na ulici vrijedio za ovaj trenutak.
Evo opet vljugosa iz propalističke države koja ne postoji već više od trideset godina.