Gostovanje Slavena Bilića, izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, bilo je najposjećeniji na 10. Sportfestu. U Poreč je stigao izranvo iz Splita gdje je uživo gledao susret Hajduka i Ajaxa (2:1) u prbom kolu Konferencijske lige.
Pristup je bio problem
- Teško je biti objektivan neposredno nakon utakmice, ali sada mogu reći da jesam. Hajduk je odigrao sjajnu, gotovo besprijekornu utakmicu i jednostavno bio bolji protivnik. Odigrao je svih 90 minuta na visokoj razini. Ni u jednom trenutku nije dopustio protivniku da preuzme kontrolu, što se često događa na utakmicama. Hajduk je bio dinamičan, intenzivan i agresivan, s dobrim reakcijama u duelima i u ključnim trenucima. Hajduk je spreman, i rezultatski i mentalno. Može se dogoditi da u nekoj utakmici stvari neće funkcionirati, ali, sudeći prema onome što sam vidio, takve bi situacije tijekom sezone trebale biti iznimka - priča Bilić..
O reprezentaciji i posljednjim utakmicama?
- Teško je sve što se dogodilo u proteklih desetak dana svesti na nekoliko rečenica. U tom sam razdoblju proživio gotovo sve što sam doživio tijekom više od dvadeset godina karijere. Našli smo se u natjecateljskom okruženju u kojem je eliminacija bila važan faktor. Igrali smo protiv reprezentacija od kojih su neke realno pripadale samom vrhu. Upravo su nam takve utakmice trebale pokazati gdje smo u ovom trenutku i koliko se možemo nositi s njima. Željeli smo isprobati što veći broj kandidata, a pritom ne narušiti ono što je najvažnije – natjecateljski rezultat. Rezultatski nisam zadovoljan, ali željeli smo dobiti što više odgovora. Nije nas zanimalo samo u kakvoj su formi pojedini igrači, nego i kako se kao momčad možemo suprotstaviti najboljima. Te smo odgovore u nekim utakmicama skupo platili. Možda poraz 0:7 protiv vEngeske nije bio vrijedan cijene koju smo platili, ali iz svega moramo izvući pouke.
Jeste li očekivali da će sve biti toliko intenzivno i stresno?
- Nisam očekivao da će biti baš tako. Ne mogu sada govoriti o svemu što se događalo iza kulisa, ali bilo je situacija koje su nas negativno iznenadile i otvorile prostor za ozbiljno razmišljanje. Sve to otvara prostor za razmišljanje. Protiv Engleske je bio užasan dan i užasan rezultat. Devet dana bili smo zajedno. Od početka smo imali jasno postavljen cilj i vjerovali u njega. Točno znam kako možemo doći u situaciju da igramo protiv takvih protivnika i da ih izbacimo. U ovom trenutku bili smo blizu toga, ali… Odgovori koje smo tražili trebali su nam biti jasni već od početka. O svemu smo razgovarali i prije utakmica. Morali smo pokazati kako treba igrati, ali i kako ne treba igrati. Teško je nakon svega zaključiti da je problem bio samo u pristupu. Kada govorimo o pristupu, ne mislimo na to jesmo li imali bolji ručak, pršut ili francusku salatu pa se malo odmorili prije utakmice. Riječ je o mnogo važnijim stvarima, o načinu na koji se pripremamo i pristupamo utakmici.
Kako se promijenila uloga trenera otkako stei bili igrač?
- Uloga trenera danas je složenija. Ljudi često relativiziraju i banaliziraju ono što taj posao podrazumijeva. Govorim iz pozicije trenera: riječ je o velikoj odgovornosti. Što je sport veći i što je više ljudi uključeno, to je veći i pritisak. Odnos trenera i igrača danas je više partnerski. Ipak, trener mora zadržati određene vrijednosti i autoritet. Ne može se sve svesti na prijateljski odnos, a odgovornost za momčad i rezultate i dalje ostaje na treneru. Jasno je da su treneri-diktatori, poput Félixa Magatha, danas rjeđi, ali znači li to da je nestao sustav "mrkve i batine"? Jednom sam zamišljao situaciju u kojoj preuzimaš Chelsea. Sjećam se da je bilo razloga za takav primjer. Dođeš i počneš držati govor: "Mi ćemo ovako, mi ćemo onako." A onda, nakon pet minuta, ulazi Didier Drogba i nastavlja po svome.
U vrijeme Vaših trenerskih početaka ili igračke karijere, u klubu su bili glavni trener, pomoćni trener, liječnik, fizioterapeut i eventualno kondicijski trener. I to je bilo uglavnom sve. Danas osnovni stručni stožer ima gotovo dvadeset ljudi, a zajedno s potpornim službama broj može narasti i na trideset. Je li se posao doista toliko zakomplicirao?
- Poanta je da se nogomet tijekom godina promijenio. Sve više ljudi želi biti dio tog procesa i sudjelovati u radu kluba. Danas se mnogo toga analizira, od pripreme do prehrane i oporavka. Mnogo je toga napravljeno kako bi se produžila igračka karijera i poboljšali rezultati na terenu i izvan njega. To je dobro, ali postoji i druga strana. Kada je uključeno mnogo ljudi, postaje teže jasno odrediti tko što radi. Ponekad ih jednostavno ima previše, a ne dobiva se nužno više.
Boli me što nemam trofej
Mnogi govore, sve glasnije, kako ste trener koji nema nijedan trofej.
– Znam, i to me boli. Koji trener ne bi želio imati trofej? Realno, radio sam u klubovima koji nisu bili na vrhuncu svoje igre. Tu mislim na moskovsku Lokomotivu, West Ham i Beşiktaş.
Kakva su iskustva iz emisije "Neuspjeh prvaka"?
U početku nisam želio to raditi, ali ljudi su bili uporni pa sam na kraju zamijenio Marija Stanića, koji je prvi vodio emisiju. Neke sportaše koje sam ugostio poznavao sam otprije, a neke sam upoznao prije emisije. Ne znam zašto, ali s brojnim sportašima otvarao sam teme o kojima možda ne bi razgovarali s novinarima. Bilo je to ugodno iskustvo, a svi su bili jako spontani.
Otvori KEKS Pay
