Prije dva dana Hajdukov predsjednik Marin Brbić kazao je da neće žuriti s izborom sportskog direktora, uzeo je "time-out" do kraja studenoga, odnosno do kraja prvog dijela sezone. Naime, to upraženjeno mjesto nakon odlaska neuspješnog Jensa Anderssona, koji se vratio u Švedsku, mora biti popunjeno.
Nekoliko je kombinacija, jedna je ponovni dolazak nekog stranca, ali u to je teško povjerovati. Avantura s Anderssonom baš i nije bila dobra, nema pozitivnih tragova nakon njegovih nekoliko mjeseci rada. U stvari najbolje potez bio je dolazak braće Elvira (17) i Trojana Malokua (16) iz Rijeke što se vidi po konkretnom zanimanju Juventusa, Monaca i Liverpoola za Elvira, koji je trenutačno na SP-u do 17 godina u UAE-u. Međutim, njegov dolazak zasluga je Nenada Pralije, koji obnaša dužnost šefa skautske službe u omladinskoj školi.
Druga varijanta je promoviranje Igora Tudora u sportskog direktora, na taj način bi se, smatraju oni koji zagovaraju tu varijantu, posložila kompletna stručna piramida. Ali, trener i sportski direktor u jednoj osobi uvijek je dvosjekli mač. Nema korektiva, a što ako se vodstvo kluba odluči smijeniti trenera? Tada gubi dvije funkcije, neprirodno bi bilo da smijenjeni trener ostane sportski direktor i bira svog nasljednika.
Sada se pojavila i treća opcija: dio Hajdukovog vodstva u ulozi sportskog direktora rado bi vidio Alena Bokšića, dojučerašnjeg pomoćnika smijenjenog izbornika Igora Štimca. Bokšić je još uvijek ljubimac navijača, jedan od onih koji ima sportski pedigre i kojemu nitko ništa ne može prigovoriti. Svojevremeno je obnašao dužnost dopredsjednika zaduženog za struku, bilo je to 2007. godine kada je trener bio Ivan Pudar, a u Hajduk se kao igrač vratio Igor Tudor. Nije dugo izdržao, nije Bokšić mogao "prokuhati" sve što se događa, pa je brzo otišao.
No, od tada je prošlo šest godina, Bokšić se vidi u nogometu i ako se u Hajduku odluče za njega bio bi to pun pogodak.
>> Maloča i Milović: Zasluženo smo prvi, možemo tu i ostati!
