Edoardo Reja uzeo je još jedan predah, sada je javio da će odluku o preuzimanju Hajdukove klupe obznaniti u srijedu. Reći će u Splitu da je taktizirao i čekao da vidi kako će Hajduk odigrati teške utakmice s Rijekom i Lokomotivom, pa preuzeti momčad uoči Zadra. Kako dani prolaze, sve je više onih koji su uvjereni kako Talijanu ne treba davati 200 tisuća eura po sezoni. Toliko razbacivanje ne sviđa se ni gradonačelniku Ivi Baldasaru, predstavniku većinskog vlasnika, ali ne sviđa se tolika rastrošnost ni većini u Nadzornom odboru. Koji na kraju mora odobriti potpisivanje ugovora s Rejom.
A Hari Vukas, privremeni trener, gleda samo pokoji sat unaprijed, priprema treninge. Pobijedi li na Kantridi, toga je svjestan mladi trener, teško će ga netko maknuti, pa maka se zvao i Edoardo Reja. Vukas, pak, odlučuje sam o sebi, to je njegova pozicija. Naizgled plah, onako krhak, Vukas pokazuje da se ima pravo nadati toliko željenoj klupi.
Trener slavnog prezimena, Vukas, nema veze s velikim Bajdom, mirno čeka svoj trenutak. Pokazao je da ima stav i karakter, već u prvoj pravoj utakmici promijenio je ono što je Igor Tudor uigravao cijele pripreme, igru s trojicom u zadnjoj liniji. Vukas je odstupio zajedno s Tudorom, a na brojna nagovaranja vodstva kluba da privremeno ostane na klupi, pristao je tek kad se bivši trener složio s tim. Zanimljiv tip, kojeg je još Stanko Poklepović davne 1992. godine gurnuo u prvu momčad, koja je postala prvakom Hrvatske. No, u Hajduku nije napravio karijeru, prave minute odigrao je u Segesti i Zagrebu. Na kraju je ostao zapisan kao 28. strijelac Hrvatske lige svih vremena, postigao je 56 golova, koliko i Mario Mandžukić.
Karijeru je prerano prekinuo zbog urođene srčane mane, prestao je igrati u 31. godini.
– Mogao sam se srušiti u bilo kojem trenutku. To sa srcem otkriveno je tek u 31. godini – kazao je u jednom intervjuu Vukas.
Prezime je slavno, ali i ime. Njegovi su iz Vedrina kraj Trilja, odrastao je u splitskom Varošu, tamo gdje se stvarao Hajduk. A ime Hari dobio je po slavnom Hariju Belafonteu.
– Kad je čula kako mi je ime, baka ga je morala zapisati na papirić da može reći susjedima – u životnoj ispovijesti govorio je Vukas. Trenerski put vodio ga je prema radu s mladima u vranjičkom Omladincu pa je bio u Dugopolju, a zlatne trenutke imao je s unešićkom Zagorom s kojom je došao do četvrtfinala Kupa Hrvatske i dvoboja s Dinamom.
>>Nikada u većoj 'rupi', ali Hajduk se raspasti nikad neće
