Ministrica pravosuđa Ana Lovrin ključna je osoba koja će odlučiti kada
će Hrvatska ući u Europsku uniju, upozoravao je višekratno izvjestitelj
Europskoga parlamenta o našoj zemlji Hannes Swoboda. Ako je po
Lovrinovoj, načekat ćemo se još dugo u redu pred schengenskim
graničarima.
Europska komisija još je tjedan dana na godišnjem odmoru, a u puni će
radni zamah ući tek sredinom rujna. Dužnosnici koji odlučuju o tome je
li Hrvatska ispunila mjerila za otvaranje preostalih pregovaračkih
poglavlja nisu stoga na svoje stolove još dobili ministričin najnoviji
"biser": potporu predsjedniku Visokoga trgovačkoga suda Srđanu Šimcu
nakon što je ovaj sudio u sporu u kojemu je bio u prejasnome sukobu
interesa tvrtka tužitelj, u čiju je korist presudio, pripada
njegovu ocu, a i sam je korisnik njezinih usluga, tj. vozi automobil
koji je u tvrtkinu vlasništvu. Šimčevo obrazloženje da je sudio u
stanju sužene svijesti nikako ne može biti opravdanje, nego samo
dodatan razlog za njegovu smjenu, pa možda i za invalidsko umirovljenje.
To što je Šimca podupro i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin ne
samo da Lovrinovu ne amnestira nego zadaje dodatan udarac hrvatskim
izgledima za članstvo u europskoj obitelji. Hrvatin time, naime,
potvrđuje nastavak opće pravne nesigurnosti u zemlji u kojoj su već na
vidjelo izbili brojni sudski skandali, poput onih u kojima su suci
presuđivali u dosluhu s tužiteljima i odvjetnicima, pa i temeljem
očitih krivotvorina; tuženik pritom uopće ne bi znao da se protiv njega
vodi postupak, pa bi se, na primjer, našao u čudu kada bi otkio da se
na njegovu imovinu "zakonito" upisao netko drugi.
Kada se govori o europskim zamjerkama hrvatskome pravosuđu, najčešće se
spominju prevelik broj sudova, a premali broj riješenih predmeta,
odnosno više od milijun sporova koji godinama čekaju na sudski
pravorijek i zagušuju pravosudni sustav. Zaboravlja se, međutim, na
vrlo jasne zamjerke kakvoći pravosudnih kadrova, za što je kriv nejasan
i neobjektivan sustav njihova imenovanja.
U posljednjemu EK-ovu godišnjemu Izvještaju o napretku Hrvatske to
izričito piše: "U 85 posto se slučajeva (izbora sudaca, op. a.) Državno
sudbeno vijeće pridržava odluke mjesnog sudbenog vijeća koje nema
poseban poslovnik i ne primjenjuje objektivne kriterije. Ne postoji
dakle ujednačeno, objektivno i transparentno ocjenjivanje sudaca i
sudskih vježbenika koji se žele baviti tim zvanjem." Za Vrhovni sud se,
pak, ističe da "ima važnu ulogu pri imenovanju predsjednika sudova, pri
čemu Ministarstvo pravosuđa sve više Vrhovnom sudu prepušta donošenje
odluke u osjetljivim slučajevima. Međutim, postupcima nedostaje
transparentnost, a primjena je objektivnih kriterija ograničena".
Kako će Lovrinova sada Bruxellesu objasniti da na čelu Visokoga
trgovačkoga suda sjedi i u njemu sudi osoba sužene svijesti, a da je na
mjestu predsjednika Vrhovnoga suda netko tko kao, uostalom, i
ona sama takvo što smatra normalnim?!? Naravno, ako u EK-u
uopće povjeruju da je kod Šimca riječ o suženoj svijesti, a ne o
korupciji!
U mjerilima za otvaranje poglavlja navodi se, doduše, usvajanje spisa i
propisa, a ne njihova provedba ona ulazi u mjerila za
zatvaranje. Formalno gledajući, dakle, otvaranje pregovora o poglavlju
Pravosuđe i temeljna prava ne bi slučajem Šimac trebalo biti ugroženo.
No, teškoća je u tome što ovaj skandal upozorava da hrvatska vlast ne
postupa u dobroj vjeri, pa je veliko pitanje hoće li EK biti spreman
preko toga šutke prijeći.
EUROZOV
Slučaj Šimac i Europa
