Slovenski je referendum o Arbitražnom sporazumu tijesno, jako tijesno, prošao, i to je najvažnija stvar, jedinstveni je zaključak na obje strane, i u Sloveniji i u Hrvatskoj. Točno, važno je koji je krajnji rezultat. I za obje strane ovakav ishod najbolje je rješenje.
Jer njegovo odbijanje značilo bi samo dodatno kompliciranje i zagorčavanje odnosa između dvaju naroda i dviju susjednih država, iako njime nije ni izbliza konačno riješeno pitanje međudržavne granice koja je prijeporna točka već 20 godina. No, bitno je da se spor konačno pomaknuo s mrtve točke.
Svakako je to politička pobjeda Boruta Pahora, ali i Jadranke Kosor, dvojca koji je našao kompromisno rješenje za izlaz iz graničnog spora. Oni mogu biti zadovoljni, jer su prešli prvu stepenicu, Zagreb puno lakše, samo kroz Sabor, a Ljubljana čak kroz tri etape: ustavni sud, parlament i referendum. Pahor je spasio svoj politički obraz, ali i svoju vladu, jer teško da bi ostao na vlasti da je pao pred glasačima.
No, nikako ne treba biti euforičan niti prerano slaviti. Jer, dok je odaziv bio prosječan, bolji u odnosu na neke prijašnje slovenske referendume, ali lošiji za protekle izbore, ipak ostaje činjenica da je gotovo polovica glasača bila protiv. I to se ne smije nikako zanemariti. Zna to i vođa slovenske oporbe Janez Janša, koji je odmah poručio da, ako Arbitražni sporazum bude na referendumu prihvaćen, njegov SDS neće glasovati za ratifikaciju pristupa Hrvatske EU sve dok ne vide odluku arbitražnog suda.
Pomalo je cinično dodao kako nema roka za odluku suda, pa da bi se na nju moglo čekati i 20-ak godina. I zato je odmah uputio novu strelicu Hrvatskoj, da je to poziv njoj, nama da učinimo sve da arbitražni sud svoj posao napravi što prije. Riječ je o dvije strane koje su u sporu. Ako se svi založe za što brže rješenje, odluka može biti donesena u roku od godinu dana i Hrvatska neće kasniti s ulaskom u EU, dodao je Janša. Jedno treba priznati. Koliko god je Janša radikalizirao kampanju protiv prihvaćanja sporazuma, ipak nije uspio na birališta izvesti dovoljno glasača da ga podrže.
Pobjeda mu je izmaknula za dlaku. A on je u kampanji išao toliko daleko da bi mu pozavidio i slovenski radikal Zmago Jelinčič, pa se čak čulo i zveckanje oružja, zapravo njegovo žaljenje zašto slovenska vojska pitanje Savudrije nije riješila 1991. godine kao što je to riješila u slučaju sa Svetom Gerom! Drugim riječima, žalio je za propuštenom prilikom da Slovenija vojnom okupacijom dobije ono što nije njezino. Nevjerojatan i neprihvatljiv politički rječnik nekadašnjeg slovenskog premijera i sadašnjeg glavnog slovenskog oporbenjaka jedne od zemalja EU.
U Sloveniji je, iako tijesno, ipak pobijedio razum. Presudilo je to što mnoštvo Slovenaca dolazi na hrvatsko more, Slovenci i Hrvati u pograničnim područjima žive i dijele istu sudbinu, druže se unatoč granici, Hrvatska je slovenskim poduzećima jedno od glavnih tržišta, pa bi se negativan ishod i te kako osjetio na svim tim poljima. Druga je stvar što bi se Slovenija našla u političkoj izolaciji, pod pritiskom, ali najgore od svega bilo bi da politika zatruje dobre odnose dvaju naroda. To bi bila teško popravljiva šteta. No, valja također upozoriti na onaj dio Slovenije, odnosno slovenskih birača, koji su vjerni Janšini i Jelinčičevi glasači, i kojih nikako nije malo.
To je onaj dio Slovenije koji je ostao zadrt, dio birača koji je politički polupismen, koji je još uvijek s kompleksom malog naroda i male države bez neke povijesne državnosti, pa im je lako prodavati priču o slovenskom teritoriju koji nije slovenski. Janša to dobro zna. Ne treba zanemariti niti političke igre koje se vode u EU, a Slovenija je dio tih igara, uz ostalo i u odnosu na Hrvatsku. Unatoč svemu, dobile su i Hrvatska i Slovenija. To je dobro za sve nas. Do sljedeće stepenice.
Je li Tuđman bio generalissimus? Je li Tuđman bio diktator? To ne će ništa promijeniti, ostat će zapisano da je bio prvi hrvatski predsjednik. Ali stoji činjenica da je surađivao s velikosrbima i od demokracije pravio sprdačinu!