Glazbenik i vokalni mentor Sven Pocrnić pobjednik je jubilarne 10. sezone popularnog showa "Tvoje lice zvuči poznato", nakon što je u finalu kao Marija Šerifović izvedbom pjesme "Molitva" osvojio srca publike i žirija. Tim povodom Pocrnić se osvrnuo na svoje putovanje kroz show, profesionalne početke i odnos sa zaručnicom Marijom s kojom uskoro planira vjenčanje.
Kako ste proslavili pobjedu u showu "Tvoje lice zvuči poznato" i po čemu ćete najviše pamtiti sudjelovanje u ovom showu?
Sudjelovanje u showu najviše ću pamtiti po ljudima s kojima sam imao priliku dijeliti to iskustvo. Nas osmero kandidata prošli smo zajedno kroz stvarno jedinstveno putovanje, a imao sam sreću biti dio baš 10. sezone i biti okružen iznimno talentiranim i dragim ljudima koji su me iz tjedna u tjedan motivirali da budem bolji nego što sam bio prethodnog tjedna. Mislim da upravo zbog njih iz showa nosim puno više od lijepih uspomena i nastupa.
Što se proslave tiče, mislim da smo i ja i svi moji u pozitivnom šoku. Iskreno, nisam očekivao da će se stvari rasplesti na ovakav način i zato mi je cijela priča još uvijek pomalo nestvarna. Ali možda više od same pobjede pamtit ću osjećaj da sam trinaest tjedana bio okružen ljudima koji su me podržavali, izazivali da napredujem i dijelili sa mnom jedno stvarno posebno iskustvo.
Koja vam je bila najzahtjevnija transformacija i zašto?
Najzahtjevnije mi je bilo postati pop princeza Britney Spears, prvenstveno zato što sam morao istovremeno spojiti nekoliko područja koja mi nisu prirodna. Njezin specifičan glas, zahtjevna koreografija, kostim, perika i sve tehničke prilagodbe koje su morale izdržati cijeli nastup predstavljale su velik izazov.
Upravo zato što je tražila toliko različitih elemenata odjednom, Britney mi je bila najzahtjevnija transformacija sezone. Istovremeno, bila je i jedna od najzabavnijih jer me natjerala da kao izvođač pomaknem vlastite granice više nego što sam očekivao.
Nakon pobjede kao Britney Spears mnogi su bili iznenađeni vidjeti vas u potpuno drugačijem vokalnom i scenskom izrazu. Jeste li tada i sami postali svjesni koliko možete izaći iz zone komfora?
Mislim da jesam. Do tada sam uglavnom bio naviknut nastupati kroz izraze i stilove koji su mi bliži i prirodniji, a Britney je od mene tražila gotovo potpunu suprotnost. Upravo kroz tu transformaciju sam sebe samog nadmašio po pitanju toga koliki odmak mogu napraviti od ponašanja na sceni koje mi je prirodno, od vlastitih navika i slike koju imam o sebi kao izvođaču. Pokazala mi je da sam sposoban napraviti puno veći iskorak nego što sam sam mislio i dala mi dodatno samopouzdanje za sve izazove koji su uslijedili kasnije tijekom showa.
Vaša izvedba pjesme “Volare” kao Domenico Modugno mnoge je dirnula. Je li vam to bio jedan od emocionalno najposebnijih trenutaka u showu?
Mnogi nisu primijetili, ali tijekom pobjedničkog nastupa kao Domenico Modugno, prije nego što sam počeo pjevati, pogledao sam u nebo i sjetio se pokojne bake koja je s mojim djedom voljela plesati uz njegove pjesme. Upravo zbog te uspomene, koja za sobom povlači jednu neizbrisivu i lijepu dozu nostalgije, mogu reći da je ta transformacija stvarno bila jedan od osobno najdirljivijih trenutaka tijekom snimanja showa.
Studij u Dublinu bio je velika životna prekretnica. Koliko vas je iskustvo života daleko od obitelji promijenilo kao osobu?
Mislim da život udaljen od obitelji nije bio toliko određujući faktor za moje promjene i sazrijevanje jer sam već od srednje škole živio sam u domu učenika srednjih škola. Međutim, ono što je napravilo najveću razliku bio je upravo stil života s kakvim se u državama poput Irske uglavnom opstaje. Prilagodba na takvu svakodnevicu zahtijevala je puno odricanja, hrabrosti i strpljenja. U Irskoj je sasvim uobičajeno da studenti uz studij rade, pa sam vrlo brzo morao naučiti balansirati fakultetske obveze, posao i svakodnevni život daleko od kuće. Sam fakultet TUD naučio me dosta toga iz strukovne perspektive, ali puno više toga iz životne perspektive. Zato, iako mi je period studiranja u Dublinu bio izrazito izazovan s obzirom na to da sam studirao tijekom pandemije i bio odsječen od obitelji, ne bih ništa promijenio jer me upravo to izgradilo u hrabru, profesionalnu i upornu osobu kakva jesam.
Danas ste i mentor mladim pjevačima u školi Husar & Tomčić. Jeste li kao profesor strogi perfekcionist ili blagi mentor?
Ne bih za sebe rekao ni da sam strogi perfekcionist ni da sam isključivo blag mentor. Mislim da svaka osoba traži drugačiji pristup i da je dio odgovornosti svakog predavača prepoznati što pojedinom učeniku u tom trenutku najviše treba.
Velik utjecaj na moj način rada imalo je iskustvo koje sam imao u Los Angelesu na A Cappella Academy. Tamo sam, kao vrlo mlad polaznik, imao priliku raditi s mentorima koji su znali izvući maksimum iz ljudi bez stvaranja straha od pogreške ili osjećaja manje vrijednosti. Bili su zahtjevni, ali istovremeno podržavajući. Mislim da mi se taj osjećaj toliko urezao u pamćenje i zato što je to bio jedan vrlo važan i emotivan životni trenutak. Sve mi je bilo novo, intenzivno i uzbudljivo, pa su i ljudi koji su me tada usmjeravali ostavili trag koji i danas nosim sa sobom.
Danas i sam nastojim svojim učenicima pružiti takvo okruženje, da budu dovoljno sigurni da pokušaju, pogriješe, nauče nešto novo i pritom zadrže ljubav prema glazbi i procesu učenja.
Vaša ljubavna priča s Marijom traje još od srednjoškolskih dana. Jeste li tada mogli zamisliti da će djevojka koju ste upoznali na natjecanju iz solfeggia postati vaša životna partnerica?
Iskreno, od prve sam sekunde naslutio da bi upravo Marija mogla biti ta. Ne samo zbog njezina pjevanja, već zbog njezina načina komuniciranja, pristupa, vedrine kojom odiše, kao i razumijevanja koje ima za stvari koje zanimaju mene jednako koliko i nju. To je bilo nešto čarobno, a jednako je čarobno i ostalo, tako da sa sigurnošću mogu reći da sam, koliko god to nevjerojatno zvučalo, nekako od početka znao da će naša ljubavna priča ići jednim predivnim tokom.
Tko je veći kritičar kada su u pitanju nastupi, vi ili Marija?
Mislim da smo po tom pitanju prilično izjednačeni. Oboje volimo analizirati nastupe i razgovarati o tome što je bilo dobro, a što se moglo napraviti bolje. Uvijek mi je važno čuti drugo mišljenje, pogotovo od nekoga tko me toliko dobro poznaje, a još je i vrlo stručna u tome.
Marija zna da najviše napredujem kada je prema meni objektivna i iskrena, čak i kada to znači da će ukazati na nešto što nisam napravio najbolje. S druge strane, ja ponekad znam biti pretjerano samokritičan i usredotočiti se na stvari koje nisu ispale onako kako sam zamislio. Upravo tada ona odradi svoj dio posla i podsjeti me na sve ono što je bilo dobro. Zato mislim da se jako dobro nadopunjujemo jer me ona vraća u ravnotežu kada sam prestrog prema sebi, a ja nastojim iz svake situacije izvući nešto što mogu naučiti za sljedeći nastup.
FOTO Maja i Šime puno su zajedno putovali, a ovako su izgledali u danima najveće ljubavne sreće
Prosidbu ste opisali kao spontanu. Možete li otkriti neki detalj tog trenutka koji vam je danas posebno drag ili smiješan?
Sama činjenica da se prosidba dogodila u kuhinji našeg stana govori jako puno o komičnom elementu spomenutog događaja. To će sigurno biti priča koju ćemo nekoliko puta ispričati djeci, ali detalje bismo ipak zadržali za sebe jer, kako je prosidba bila intiman trenutak, neki intimni komični elementi gube svoju čar kada nisu „naša mala tajna“.
Planirate vjenčanje u Katedrali sv. Jakova. Jeste li već uključeni u organizaciju ili ste taj dio ipak prepustili zaručnici?
Jako sam uključen zato što želim da taj dan bude Marijin dan iz snova jednako koliko i moj. Velik je to događaj za čiju organizaciju smatram da je jedino ispravno da budem maksimalno uključen. Tijekom snimanja emisije pokušao sam se, vjerovali ili ne, uključiti još i više, te iako neću ići u pretjerane detalje, samo ću vam reći da sve dolazi na svoje mjesto u tempu koji nam trenutno najviše odgovara.
Kada pogledate sve što vam se događa posljednjih mjeseci, imate li osjećaj da je ovo tek početak nečeg još većeg?
„Početak nečeg većeg?“ 😊
Pa, ako pogledam unatrag, svaka nova faza mog života do sada donijela mi je nešto što je u tom trenutku djelovalo veće od svega što sam ranije proživio. Tako je bilo s odlaskom u Zagreb, nastupima u Los Angelesu, studijem u Dublinu, pjevanje u Komediji, pa evo sada i s TLZP-om. Zato ne znam bih li rekao da je ovo početak nečeg većeg, jer je i sve ovo što mi se događa već sada neusporedivo veće od onoga što sam nekad zamišljao. Ali iskreno se nadam da će se taj lijepi trend nastaviti, i na privatnom i na profesionalnom planu. Ono što sigurno znam jest da me čeka još puno rada, učenja i novih izazova, a tome se zapravo najviše veselim.
Otvori KEKS Pay
show za transversiste