Mladi hrvatski pjevač Jakov Jozinović, koji je posljednjih mjeseci osvojio publiku diljem regije i rasprodao niz koncerata u Srbiji, našao se u središtu žestoke internetske polemike. Sve je počelo nakon što se društvenim mrežama proširila snimka na kojoj izvodi pjesmu "Ako ne znaš šta je bilo" Marka Perkovića Thompsona, što je izazvalo lavinu negativnih komentara dijela srpske javnosti. Dok jedni traže bojkot njegovih nadolazećih koncerata u Beogradu, pa čak i zabranu nastupa, drugi smatraju da je riječ o pretjeranoj reakciji i da pjevač ima pravo birati pjesme koje će izvoditi. Dodatnu pozornost privukla je činjenica da je riječ o starijoj snimci, nastaloj, prema navodima regionalnih medija, gotovo dvije godine prije nego što je ponovno postala viralna. Jozinović se u međuvremenu oglasio pozivajući na mir i tumačeći kako je on glazbenik, a ne političar. Ovo, doduše, nije prvi put da se ime mladog glazbenika koristi kao političko oružje, a cijeli slučaj ponovno je otvorio pitanje koliko se glazba na ovim prostorima može odvojiti od politike, nacionalnih osjećaja i povijesnih prijepora. Što je točno toliko sporno u snimci i pjesmi skladbi "Ako ne znaš što je bilo" pitali smo komunikacijskog stručnjaka prof. dr.sc Božu Skoku i uglednog hrvatskog povjesničara Nevena Budaka.
VEZANI ČLANCI
Profesor Skoko opširno je i detaljno analizirao cijeli slučaj:
- Jakov Jozinović se ne treba opravdavati, a činjenica da su to mnogi od njega očekivali nakon očito tempiranog puštanja stare snimke u javnost, samo potvrđuje koliko je naša regija i dalje zarobljena u refleksima koji s glazbom imaju malo veze. Snimka stara gotovo dvije godine, nastala u kafiću dok je dečko tek počinjao karijeru, nije otkriće ni politički manifest. Riječ je o talentiranom tinejdžeru koji pjeva tadašnji veliki hrvatski hit. „Ako ne znaš šta je bilo“ Nene Ninčevića nije ratnička pjesma, kako neki predbacuju, a još manje marginalna pjesma koju bi trebalo skrivati. To je glazbeni broj koji je postao neslužbena himna rukometne reprezentacije i koji je bio jedna od najslušanijih pjesama u Hrvatskoj u ljeto 2024. zbog čega je dobio i nagradu Cesarica. Ako je legitimno da ga pjevaju na dočeku sportaša, na koncertima ili u dvoranama, onda je jednako legitimno da ga otpjeva i devetnaestogodišnjak iz Vinkovaca. Sama činjenica da je to pjesma koju je izveo Thompson mnogima je crvena krpa, ali pjesma ne poziva na mržnju, ni osvetu već gradi narativ u kojem je zaborav opasnost da se stradanja ne ponove, a sjećanje na Domovinski rat svojevrsna dužnost. Njezina snaga u Hrvatskoj, a očito kontroverznost u Srbiji, proizlazi iz toga što koristi vrlo konkretne, emocionalno nabijene topose koji su u Hrvatskoj široko prepoznati kao simboli stradanja i obrane pred agresijom, a koju vlasti u susjednoj zemlji još ne mogu nazvati pravim imenom, a kamoli priznati i ispričati se kao zalog pomirenja. Pretvaranje te snimke u skandal govori više o onima koji dižu halabuku nego o njemu.
Napadi kojima svjedočimo i imaju dva jasna izvora, a oba su predvidiva i, u konačnici, simetrična u svojoj nelogičnosti. U Srbiji se sve poklopilo s vrhuncem predizborne kampanje - polarizirane, nervozne i sklone traženju vanjskih krivaca. Thompsonova pjesma idealan je okidač za mobilizaciju onih kojima treba dokaz da „s druge strane“ i dalje vreba neprijatelj. Karleušine tvrdnje o „projektu stranih službi“ je klasična predizborna retorika koja svaki uspjeh pretvara u zavjeru, posebno kada taj uspjeh dolazi iz Hrvatske i puni dvorane u Beogradu. Istovremeno, u Hrvatskoj su ga dijelovi javnosti na desnici već ranije proglasili „izdajicom“ zato što je nastupao u Srbiji. Dakle, isti čovjek je previše Hrvat u Beogradu i premalo Hrvat u Zagrebu. To nije dosljednost kritičara već je to oportunizam koji se aktivira ovisno o tome odakle dolazi pritisak.- smatra Skoko i nastavlja:
Jozinović je dosad pokazao nešto što je u ovoj regiji rijetko i zbog toga iritantno: ostao je glazbenik i čovjek dobre volje, otvoren svima. Otvoreno govori da je Hrvat i vjernik, ne skriva ni podrijetlo ni katolički odgoj, a istovremeno odbija se pretvoriti u bilo čiji objekt ili se odreći publike koja ga voli, ma gdje se nalazila. Njegova izjava da „poštovanje prema svojima ne znači nepoštovanje prema drugima“ nije prazna floskula. To je pozicija koju je dosljedno držao dok su ga napadali s obje strane. U politici koja živi od isključivosti i jasnih nacionalnih etiketa, ali i među onima koji su ovisni o takvoj politici, takav stav stvara nelagodu. Fenomen koji preko noći puni Sava centar i Arenu, a pritom ne pjeva ničije političke note i ne gradi karijeru na sukobima i skandalima, nužno privlači ljubomoru. Provjerava mu se svaki detalj jer uspjeh koji ne kontroliraš treba nekako objasniti - ili diskreditirati. To nije nova pojava. Svaki brzi uspon u regiji prolazi kroz istu prizmu sumnje, posebno ako dolazi od nekoga tko nije prošao „ispravne“ kanale i čiji se repertoar ne da lako svrstati.
Na širem planu, cijela afera otkriva koliko je glazbena scena i dalje pogodan poligon za političke obračune. Mladi pjevač koji spaja publiku preko sjajnih interpretacija najvećih hitova s ovih prostora, ali i vlastitih pjesama, a pritom ne bježi od vlastitog identiteta, predstavlja problem i onima koji žele trajnu podjelu i onima koji uspjeh mjere isključivo kroz nacionalne kvote. Društvene mreže i dio medija samo pojačavaju taj refleks: stara snimka postaje dokaz, a kontekst se briše. Na kraju, pitanje nije je li Jakov smio otpjevati tu pjesmu. Pitanje je zašto se od dvadesetogodišnjeg pjevača očekuje da bude ili ideološki čistunac ili politički oportunist, dok se odrasli akteri u medijima, politici i estradi i dalje ponašaju kao da je vrijeme statično. On je ostao onaj dečko koji samo pjeva. U ovom trenutku, to je i najjači odgovor. , zaključio je Skoko.
Povjesničar Neven Budak pjesmu je ocijenio ovako:
- Ninčevićevu pjesmu „Ako ne znaš što je bilo“ može se tumačiti na više načina. U samom tekstu jedino što nekome može smetati je povezivanje Gospe Hercegovske i puta do Mostara u kontekstu spominjanja domovine, jer se čini da autor sugerira kako su Hercegovina, Dalmacija, Lika i Podunavlje dio iste političke cjeline. Ako se pod pojmom domovina podrazumijeva kraj naseljen Hrvatima, onda nije sporno da su, bez obzira na granice, Hercegovina i spomenute regije domovina Hrvata. Druga je stvar što je pod tim podrazumijevao autor teksta, a što Thompson kada izvodi pjesmu, ili dio njegove publike. Meni kao sporno više upada u oči da se domovina svodi na hrvatski jug i Podunavlje, na neku malohrvatsku ideju, a da ostale dijelove Hrvatske, pa onda i Bosne, ne treba pitati što je bilo, kao da nije bilo heroja iz Primorja, Istre, Zapadne Slavonije, Banije, Korduna, slavonske i Bosanske Posavine, Hrvatskog Zagorja, Međimurja, središnje Bosne... Jasno je da se u pjesmi ne može sve nabrajati, ali kada se već nabraja, može se paziti na izbor, osim ako on nije namjeran (ali onda je podsvjestan). Najupitnije je ipak promišljanje da mladi danas ne znaju što je bilo, kao da nisu svakodnevno izloženi informacijama o Domovinskom ratu. Ali možda je sve to posljedica razmišljanja nakon čaše vina., smatra Budak
Otvori KEKS Pay
Mali glumi jugoslavena zato ga mediji guraju.