Do ranih 1980-ih ulična umjetnost postala je popularna kao konceptualni umjetnički pokret, a njezini su središnji igrači izlagani u istaknutim umjetničkim galerijama u New Yorku. U vrijeme takozvanog zlatnog doba javnost ima prilike upoznati neke od najvećih umjetnika poput Jean-Michela Basquiata i Richarda Hambletona koji su svojevrsni pioniri ovog pokreta, a njihovi se radovi smatraju zaslužnim za rušenje barijera između ulične i likovne umjetnosti te cijene dosežu milijune.