Ribafish objavio potresan tekst: 'Svaki put kad hodam gradom, vidim te u nekom klincu'

Proslo je vec 14 dugih godina kako sam izgubio dvoje (od troje) svojih najmilijih... Znam tocno kako se Ribafish osjeca, znam koje mu se misli motaju po glavi. Shvacam da ide u javnost sa svojom pricom, da treba izlog kako bi sebe drzao na zivotu. Ne treba ga osudjivati. Svatko se nekako bori sa gubitkom. Meni je bio bitan mir, potpuna privatnost. I kada su novinari zvali (i novce nudili), sve sam ih odreda odbijao. No medjutim, ono sto nisam prolazio kao on, nisam zapeo tolikim intenzitetom u proslosti. Zivjeti jedno vrijeme u proslosti je OK. Projekt imati je isto OK, bez projekta ima samo jedno rjesenje: pod vlak! No, moj projekt je bio moje jos jedno dijete kojemu sam pokusavao biti i mama i tata. Teska avantura... skoro nemoguca... Ali to jos jedno dijete me primoralo da zivim u sadasnjosti i razmisljam o buducnosti. Nema pauze, uvijek samo dalje, sutra dolazi novi dan, novi ispit, novi cilj... Vrijeme lijeci rane - to je 100% Ali vrijeme ih ne izbrise. Ostane jedan duboki ruzni oziljak... Nije prosao ni jedan dan u ovih zadnjih 14 godina, a da nisam razmisljao o njima. Dan danas ih vidim u nekim prolaznicima, na napoznatim ulicama... Kada cujem negdje ili procitam njihova imena svaki puta me ubode nesto iznutra... Rana je zalijecena, ali je tu i vidljiva je itekako. Ribafish, moja poruka tebi: nauci se da je taj ruksak kojega sa sobom nosis dio tvojih ledja, to je teret kojeg ces do zadnjeg izdisaja vuci po svijetu. Prihvati to, okreni se ljudima koji te vole. SRETNO!

Mislim da ne postoji nista gore na svijetu nego da ti umre dijete :( ribafish izdrzi stari

Tko nema nesto lijepo za napisati, bolje da ne napiše ništa. Pretežno je to za nabacivanje blatom

Nedaj bog nikome😭Sve što je napisano,napisano je iz srca i duše a gospodinu daj bože puno snage da se nosi sa svojom velikom boli.

pa je l moguće da brišete i posve pozitivne komentare?! samo sam napisao kako se otac trebao malo više posvetiti svom djetetu dok je još bilo živo i koje je nažalost postalo žrtvom suicidalne igrice na internetu! i sam je u jednom intervjuu rekao da mu je sin prije toga čina bio povučen u sebe i da se neobično ponašao! zar to nije alarm za pravog oca da se nešto neobično događa?!

Riba,drži se,druže. Lijepo je to što radiš s Rokotokom.

Bio je to nesretan slučaj. Dok sam bio mali, ja sam skrivećki odlazio na terase nebodera u kvartu u kojem sam živio, tražio mjesta gdje nema ograde (tada nije bilo ograda svugdje kao danas) i gledao preko ruba u provaliju, fasciniran visinom, strahom i opasnošću. Da sam negdje pao (a mogao sam), to bi također izgledalo kao tragedija i samoubojstvo, a zapravo je bila samo dječja glupost.

I ja se pitam (iako jako dobro znam odgovor pomiješan s osjećajima, nemoći, žalošću i bijesom) pa zar je on jedini kojem je preminulo dijete?

toliko pažnje se posvećuje liku kojem je umrlo dijete kao da je on jedini koji je ostao bez djeteta, nažalost. a još žalosnije je da se na takvoj tragediji stvara biznis