Krajem 1966., prije 60 godina, objavljen je prvi album "Fresh Cream" britanske grupe Cream, jedne od najvažnijih rock grupa druge polovice šezdesetih. Zajednički rad trajao im je samo nekoliko godina, no unatoč tome ostavili su važan trag u razvoju blues-rocka, psihodeličnog rocka i, najvažnije, kasnijeg hard rocka. Iako već tada ovjenčani lovorikama, Cream su se rasformirali prije nego su pokupili glavno financijsko vrhnje. Razdoblje između kraja 1966. i sredine 1968. godine, u vremenu u kojem su Eric Clapton, Ginger Baker i Jack Bruce bili na vrhuncu zajedničkog rada, još nerazjedinjeni međusobnim trzavicama i solističkim egotripovima, klasično je doba postave. Iako su Claptona već u doba provedeno s Bluesbreakersima Johna Mayalla na londonskim zidovima dočekali grafiti "Clapton je Bog", zapravo je njegovo priključenje Gibson Les Paula na Marshall pojačalo označilo početak skorašnje gitarističke histerije i ere "gitarističkih bogova". Priča je, naravno, zgodna i poučna; tri britanska gitarista, prijatelja čak, Eric Clapton, Jeff Beck i Jimmy Page, sredinom šezdesetih prošla su kroz postavu Yardbirds jedan za drugim, a prvi je bio Clapton koji je nakon toga osnovao Cream s Jackom Bruceom i Gingerom Bakerom, prvu "supergrupu" rock ere.
Zapravo je i sam odabir imena grupe sugerirao "kremu" britanskog rocka, ideju da se u jednom sastavu nalaze vrhunski, već poznati svirači. Za razliku od tadašnjih rock grupa, Cream nije imao klasičnu podjelu na glavnog vokala i prateće glazbenike, nego su sva trojica ravnopravno sudjelovala u stvaranju zvuka kroz višeminutne improvizacije na pozornicama. Clapton, Bruce i Baker definirali su tada žanr gitarističkog hard-rock bluesa i kasnije često korišten model tročlane rock postave, utjecali na rođenje heavy-metala i sindroma "gitarističkog heroja", te stvorili predložak na kojemu su kasnije nastali Led Zeppelin i druga imena. No, povratno, na njihov prijelomni drugi album "Disraeli Gears" (sa singleom "Sunshine Of Your Love") presudno je utjecao britanski proboj Jimija Hendrixa početkom 1967., mada će i on uskoro svirati tu pjesmu na svojim koncertima. Nastali u Londonu 1966. godine, sva trojica članova već su prije osnivanja zajedničke grupe imala iskustvo na britanskoj blues i jazz sceni. Clapton je bio poznat kao jedan od najboljih mladih gitarista u Velikoj Britaniji nakon Yardbirdsa i John Mayallovih Bluesbreakersa, a Bruce i Baker prethodno su zajedno svirali u postavi Graham Bond Organisation. Nisu imali jednostavan odnos i između njih je bilo čestih nesuglasica, što će i dovesti do razlaza Creama za samo nekoliko godina. No, upravo su njihova različitost i jake sviračke osobnosti pridonijele stvaranju karakterističnog zvuka Creama.
Već na prvim nastupima bila je jasna strategija grupe; nisu željeli samo reproducirati poznate blues standarde, nego su ih proširivali dugim instrumentalnim dionicama i improvizacijama. Upravo će taj pristup postati jedno od glavnih obilježja grupe. Prvi singl "Wrapping Paper" objavljen je u listopadu 1966., ali još nije predstavljao zvuk po kojem će Cream kasnije postati poznati. Više usmjeren prema tadašnjem popularnom pop-zvuku, tek su koncerti grupe pokazivali snažniji upliv blues-rock improvizacija. Upravo su koncerti bili ključni za razvoj Creama, jer pjesme su se često pretvarale u duge instrumentale, utječući i na kasniji razvoj strukture jam-rock improvizacija na pozornicama. Sredinom šezdesetih britanska rock scena prolazila je kroz promjene, utjecaji američkog bluesa postajali su sve važniji među mladim glazbenicima, što je i dovelo do poznatog britanskog "blues booma". Izvorni američki blues izvođači dobivali su novu publiku, a imena poput Muddyja Watersa i Howlin' Wolfa utjecala su na mlade britanske bendove. Cream je preuzeo taj blues temelj i spojio ga s glasnim električnim gitarama Claptona, tutnjajućim eskapadama Gingera Bakera, dajući tradicionalnom bluesu novi, suvremeniji zvuk.
FOTO Noć za pamćenje u Veloj Luci: Pogledajte prekrasnu atmosferu koncerta u čast Oliveru
"Fresh Cream" sniman je u Londonu tijekom ljeta i jeseni 1966. u studijima Chalk Farm i Mayfair s producentom Robertom Stigwoodom, koji će kasnije biti ključna osoba u Claptonovoj solo karijeri. U Velikoj Britaniji objavljen je 9. prosinca 1966., dok se američko izdanje pojavilo početkom 1967. godine i bilo drugačije od britanskog, što je tada bila redovita pojava. Britanska verzija sadržavala je pjesmu "Spoonful", dok američka nije, ali je uključivala "I Feel Free", sjajnu pjesmu koju će David Bowie 1993. obraditi na svom albumu "Black Tie White Noise". "Fresh Cream" pokazuje Cream na putu između tradicionalnog bluesa i novog psihodeličnog rocka koji će jače korijene uhvatiti na idućem albumu "Disraeli Gears". Jedna od pjesama bila je i "I'm So Glad", obrada američkog bluzmena Skipa Jamesa, koju su ponudili u sasvim različitoj verziji kao dobar primjer načina na koji su britanski rock glazbenici šezdesetih preuzimali tradicionalni američki blues i pretvarali ga u drugačiji žanrovski oblik. Važnost albuma "Fresh Cream" treba promatrati i u utjecaju koji je imao na razvoj rock scene šezdesetih, a usput su pokazali da sastav sa samo tri člana može zvučati zanimljivo poput mnogoljudnijih postava konkurencije. Cream se često navodi kao jedan od sastava koji su pomogli otvoriti put tročlanom hard rock formatu, s naglaskom na glasnoći, improvizaciji i virtuoznom instrumentalnom umijeću, što je postala norma glazbenicima koji su na rock scenu dolazili nakon njih. Iako su objavili samo četiri albuma - nakon "Fresh Cream" i "Disraeli Gears 1967., uslijedio je "Wheels of Fire" 1968. i oproštajni "Goodbye" 1969. - postali su jedan od najutjecajnijih sastava šezdesetih.
Tu su, naravno, bili redoviti nastupi Creama na BBC-ju, a kompilacija "The BBC Sessions" obuhvaća snimke nastale između kraja 1966. i početka 1968. godine. Verzije pjesama snimljene u londonskim tonskim studijima BBC-ja ne razlikuju se pretjerano od studijskih originala, a zbog ograničenog vremena trajanja pojedinih pjesama izbjegnute su višeminutne i redovite improvizacije instrumentalista na redovitim koncertima. Clapton je u prvih desetak godina karijere bio svjedokom i akterom mnogih zanimljivih procesa unutar rastuće rock subkulture šezdesetih. Nakon inicijalnog razdoblja "purizma", zbog kojega je kao blues čistunac napustio rastuće Yardbirdse, Clapton započinje odiseju i vrludanje koje će ga rijetko dovesti do trajnijeg izbora ili zadovoljstva rezultatom. Upravo taj izbor između "čistog bluesa" i komercijalizacije koji ga je pratio na početku karijere, ostat će trajno obilježje Claptonova rada, od Cream i odmah zatim osnovanih Blind Faith, do Derek And The Dominoes i samostalne karijere. Kasnijim reformiranjem i serijom koncerata 2005. u londonskoj dvorani Royal Albert Hall Eric Clapton, Jack Bruce i Ginger Baker nakon 35 godina stanke pokušali su odjenuti staru odjeću i održali nekoliko rasprodanih nastupa snimanih i objavljenih na dvostrukom DVD-u "Cream - Royal Albert Hall". U daleko sofisticiranijem izdanju od onog ranijeg, svirka Creama i dalje je bila precizna poput sata, ali i pomalo akademska u prolasku kroz 19 koncertnih izvedbi i nekoliko alternativnih verzija snimljenih tijekom nekoliko večeri u Royal Albert Hallu.
Dakako, vješti instrumentalisti uspjeli su rekreirati sve dionice pjesama u solidnom predstavljanju povijesne antologije, ali u cijeloj priči nedostajalo je žara i energije koji nisu nedostajali na povratničkoj turneji Jimmyja Pagea i Roberta Planta, starih konkurenata iz Led Zeppelin, kada su sličnim manevrom 1997. i 1998. obišli svijet i dvaput nastupili u Zagrebu. No, klao Led Zeppelin u O2 Areni, dvije godine nakon obnavljanja Creama, odradili su posao na isti akademski način bez ranije strasti i energije. Nove verzije pjesama snimljene u Royal Albert Hallu strukturom su vjerno slijedile izvornike Creama iz tonskog studija, a slična je bila i fascinacija vremešne publike prisutne u jednoj od najljepših svjetskih koncertnih dvorana. Izbjegnute su preduge improvizacije instrumentalista kojima pretjerani solistički izleti nisu bili strana pojava, iako se jasno vidjelo da se Clapton, Baker i Bruce još uvijek mogu "priključiti" na stare generatore inspiracije. Kad su na početku Creama među prvima dizajnirali moćni zvučni udar poznat iz mnogih kasnijih verzija, po čemu su bitno odredili tijek rock-budućnosti i bili pioniri u pravom smislu te riječi.
Otvori KEKS Pay
Hoce li ovaj ikada odrasti?