Michael Kearns, američki glumac i istaknuti aktivist, preminuo je u dobi od 76 godina. Svojim javnim priznanjem o dijagnozi promijenio je percepciju javnosti u Hollywoodu i širom svijeta. Vijest o smrti ovog iznimnog glumca i pisca duboko je potresla kulturnu i aktivističku scenu. Njegov blizak prijatelj, redatelj Roland Palencia, potvrdio je da je Kearns preminuo u ponedjeljak navečer, petog listopada, nakon što se dan ranije osjećao loše i pozvao hitnu pomoć. U posljednjih nekoliko mjeseci glumac je navodno više od pet puta završio na hitnom prijemu zbog narušenog zdravlja. Kearns će ostati upamćen kao iznimno topla osoba koja se borila za prava marginaliziranih u društvu. Palencia ga je opisao kao prijatelja čiji je život i rad imao nevjerojatan društveni značaj.
Rođen je osmog siječnja 1950. godine u gradu St. Louis, gdje je već kao dječak osjetio snažnu privlačnost prema kazalištu. Dok su druga djeca igrala sportove u kojima on nije briljirao, Kearns je s osam godina otkrio pozornicu i shvatio da ima dar za zabavljanje publike. Taj ga je talent kasnije odveo u Chicago, gdje je 1972. godine diplomirao na poznatoj dramskoj akademiji. Već tada bio je potpuno otvoren o svojoj seksualnosti, odbijajući skrivati tko je kako bi udovoljio konzervativnim društvenim normama. Nije se obazirao na holivudske standarde onog vremena, već je hrabro koračao svojim autentičnim putem.
FOTO Lana Radeljak nakon dugo vremena viđena u javnosti s Dikanom, na promociju knjige stigla i Severina
Kearns je ostvario zapaženu karijeru na televiziji i filmu, pojavljujući se u brojnim poznatim ostvarenjima tijekom četiri desetljeća. Publika ga je mogla vidjeti u kultnim serijama kao što su "Kafić Uzdravlje", "Beverly Hills, 90210" i "Ubojstvo, napisala je", te u filmu Briana De Palme "Striptiz smrti". Njegova strast prema glumi bila je jednako snažna kao i njegova želja za društvenim promjenama. Zbog toga se rano etablirao kao jedan od prvih otvoreno gej glumaca u filmskoj industriji. Usprkos pritiscima okoline koja je smatrala da homoseksualnost uništava karijeru, Kearns je ostao dosljedan sebi i svojim umjetničkim vizijama.
Najveći preokret u njegovom javnom djelovanju dogodio se 1991. godine kada je odlučio javno progovoriti o svom zdravstvenom stanju. U poznatoj televizijskoj emisiji objavio je da je HIV pozitivan, postavši tako prvi holivudski glumac koji je to otvoreno priznao. Na taj ga je potez inspirirala tužna sudbina glumca Brada Davisa, koji je godinama tajio svoju bitku s AIDS-om kako ne bi ostao bez posla u filmskoj industriji. Kearns je tada izjavio kako želi pokazati cijelom svijetu da uz bolest ne smije biti vezan sram. Snažno je poručio da više nitko ne bi trebao umirati u strahu, skrivajući se od osuda okoline.
Kazališne daske bile su prostor gdje je Kearns uspio spojiti svoju umjetnost s bolnim životnim iskustvima. Stvarao je djela koja su ostavila neizbrisiv trag na američkoj kazališnoj sceni, baveći se temama koje su mnogi izbjegavali. Njegove samostalne predstave direktno su se bavile temom AIDS-a i ljudima koji žive s tom bolešću. Kroz prikaz različitih likova na pozornici, koristeći samo običan crveni šal kao rekvizit, maestralno je dočarao duboku usamljenost i očaj onih koji su se suočavali s dijagnozom. Prema riječima kazališnih kritičara, bile su to predstave nevjerojatne snage koje su duboko pogađale emocije publike.
Kearns nije stao samo na glumi, već je postao strastveni aktivist koji se bori za prava svih oboljelih. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća suosnovao je utjecajnu udrugu koja je okupljala umjetnike u borbi protiv smrtonosne bolesti. Njihov je koncept bio za to vrijeme šokantan, jer su dovodili na pozornicu stvarne ljude koji boluju od AIDS-a kako bi podijelili svoje životne priče. U to su doba mnogi gledatelji u publici još uvijek strahovali da bi se mogli zaraziti samo promatrajući te izvođače uživo. Kearns se snažno suprotstavljao takvom neznanju, educirajući javnost i sakupljajući milijunske iznose za humanitarne organizacije.
Svoje bogato iskustvo uspješno je pretočio i u pisanu riječ tijekom dugogodišnje karijere. Izdao je pet cijenjenih knjiga o kazališnoj umjetnosti, među kojima se ističu djela više puta nominirana za prestižne književne nagrade. Dobitnik je brojnih velikih priznanja za svoj nesebičan rad, uključujući uglednu nagradu za životno djelo u kazalištu. Svoju je neiscrpnu kreativnu energiju u posljednjem desetljeću usmjerio i na radionice kreativnog pisanja. Osnovao je poseban kolektiv za izgovorenu riječ s jasnim ciljem da pomogne mlađim generacijama pronaći autentični glas u društvu.
Unatoč svim golemim profesionalnim uspjesima, Michael Kearns uvijek je isticao kako mu je daleko najvažnija uloga u životu bila ona roditeljska. Nakon što je 1992. godine preminuo njegov dugogodišnji partner, Kearns je prošao kroz iznimno teško razdoblje tražeći novi životni smisao. Shvatio je da silno želi postati otac i preuzeti brigu o djetetu kojem je potrebna topla obitelj. Sredinom devedesetih godina to je bio nevjerojatno težak pothvat za slobodnog muškarca koji je otvoreno gej i uz to boluje od neizlječive bolesti. Ipak, uspio je hrabro prevladati sve birokratske prepreke i 1995. godine posvojio djevojčicu kojoj je dao ime Tia Katherine.
Njegova kći odrasla je u poticajnom okruženju prepunom iskrene ljubavi, tolerancije i međusobnog razumijevanja. Kasnije je postala vrlo talentirana umjetnica i scenaristica, ponosna na sve što joj je otac usadio u djetinjstvu. U jednom je velikom intervjuu otkrila kako je upravo zbog očeve hrabrosti od ranih dana razvila snažnu političku i društvenu svijest. Kearns je bio nevjerojatno ponosan na nju te je često emotivno isticao kako su oni prava mala obitelj koju su pomogli odgajati mnogobrojni bliski prijatelji. Smatrao je kako je glumački poziv bio važan, ali da je njegov najveći i najljepši životni pothvat bio odgoj voljene kćeri.
Otvori KEKS Pay
Nikad čul za tu federčinu