Donna Jean Godchaux-MacKay, mezzosopranistica čiji je soulom prožet glas obilježio neke od najvećih hitova 1960-ih i definirao zvuk benda Grateful Dead tijekom 1970-ih, preminula je u nedjelju, 2. studenog 2025., u 79. godini života. Njezin glasnogovornik potvrdio je da je preminula od posljedica raka u hospiciju Alive u Nashvilleu, okružena svojom obitelji. Godchaux-MacKay ostaje upamćena kao jedina pjevačica u dugoj povijesti kultnog američkog benda, unoseći gospel harmonije i jedinstvenu žensku energiju u njihovu psihodeličnu zvučnu tapiseriju. Njezina karijera predstavlja fascinantan most između dva ključna središta američke glazbe – preciznog i emotivnog soul zvuka Alabame i slobodne, improvizacijske kulture rock scene Zapadne obale. Njezin doprinos glazbi ovjekovječen je 1994. godine, kada je zajedno s ostalim članovima Grateful Deada primljena u Kuću slavnih rock and rolla.
Rođena kao Donna Jean Thatcher 22. kolovoza 1947. u Florenceu, Alabama, svoju je izvanrednu glazbenu karijeru započela prije navršene dvadesete godine kao tražena session pjevačica u legendarnim studijima Muscle Shoals. U tom kreativnom epicentru soula i R&B-ja, njezin se glas utkao u neke od najprepoznatljivijih pjesama tog doba. Svoj vokal posudila je klasiku Percyja Sledgea "When a Man Loves a Woman" iz 1966. godine, a njezin doprinos bio je ključan i na jednom od najvećih hitova Elvisa Presleyja, "Suspicious Minds" iz 1969. godine. Njezin talent prepoznali su i brojni drugi glazbeni velikani, pa se popis njezinih suradnji proširio na imena kao što su Cher, Neil Diamond, Boz Scaggs i Duane Allman, čime je zacementirala svoj status jedne od najcjenjenijih pratećih vokalistica svoje generacije, puno prije nego što je postala dio rock povijesti.
FOTO Velika fotogalerija finala: Kandidati oduševili transformacijama, a Dominik odnio pobjeduPočetkom 1970-ih, nakon preseljenja u Kaliforniju, upoznala je i udala se za pijanista Keitha Godchauxa. Upravo je ona upoznala svog supruga s Jerryjem Garcijom, frontmenom Grateful Deada, što je dovelo do toga da se oboje pridruže bendu 1972. godine. Tijekom svog sedmogodišnjeg staža u bendu, koji je trajao do 1979., Donna je sudjelovala na sedam studijskih i live albuma, uključujući kultne naslove kao što su "Europe '72", "From the Mars Hotel", "Terrapin Station" i "Shakedown Street". Njezine gospelom nadahnute harmonije obogatile su zvuk benda, a povremeno je preuzimala i glavnu vokalnu ulogu, kao u pjesmi "Sunrise" ili na koncertnim izvedbama klasika Lorette Lynn i Dolly Parton. Iako je njezin visoki timbar ponekad bio predmet rasprava među najzagriženijim obožavateljima, koji su smatrali da odudara od folk-rock zvuka benda, njezina je prisutnost unijela novu dimenziju i neospornu toplinu u isključivo mušku postavu.
Par Godchaux napustio je Grateful Dead 1979. godine s namjerom osnivanja vlastite grupe, no njihove planove tragično je prekinula Keithova smrt u automobilskoj nesreći 1980. godine. Nakon tog teškog udarca, Donna se privremeno povukla s glazbene scene kako bi se posvetila sinu Zionu. Godine 1981. udala se za basista Davida MacKaya i vratila u rodnu Alabamu, gdje je nastavila snimati i nastupati. Njezina strast prema glazbi nikada nije jenjavala; tijekom sljedećih desetljeća bila je aktivna u raznim glazbenim projektima, uključujući Heart of Gold Band, Donna Jean and the Tricksters te Donna Jean Godchaux Band, s kojim je objavila hvaljeni album "Back Around". Njezina glazbena putovanja često su je spajala s bivšim kolegama i glazbenicima iz šire obitelji Grateful Deada, čime je ostala trajno povezana sa zajednicom koja ju je proslavila.
Njezin doprinos američkoj glazbi službeno je prepoznat u više navrata. Uz prijem u Kuću slavnih rock and rolla 1994. godine, njezino je ime 2016. upisano i u Kuću slavnih glazbenika Alabame, čime je odana počast njezinim korijenima u soul glazbi koja je oblikovala njezin jedinstveni stil. Kroz svoju karijeru, Godchaux-MacKay predstavljala je rijedak spoj dva naizgled nespojiva glazbena svijeta: uglađenog i preciznog soul zvuka Muscle Shoalsa i slobodne, improvizacijske psihodelije San Francisca, ostavivši neizbrisiv trag na oba.
U službenoj izjavi obitelji stoji: "Bila je sladak i toplo predivan duh, i svi koji su je poznavali ujedinjeni su u gubitku." Obitelj je zamolila za privatnost, zaključivši izjavu stihovima tekstopisca Grateful Deada, Roberta Huntera: "Neka je četiri vjetra sigurno ponesu kući." Sam bend Grateful Dead oprostio se od nje na društvenim mrežama, napisavši: "Njezin nepogrešiv glas i zračeći duh dotaknuli su živote nebrojenih obožavatelja i nemjerljivo obogatili obitelj Grateful Dead. Njezin doprinos zauvijek će ostati dio tapiserije koja se nastavlja tkati." Iza sebe je ostavila supruga Davida MacKaya, sinove Kinsmana MacKaya i Ziona Godchauxa, koji zajedno čine glazbeni duo BoomBox, snahu Molly, unuka Deltu te sestru Gogi Clark i brata Ivana Thatchera.