Ivan Piko Stančić, rođen 17. travnja. 1952. u Dalju, bio je jedan od najvažnijih glazbenika domaće rock scene. Bubnjar, producent, akademski slikar, povremeno i glumac, bio je dio generacije koja je ostavila važan trag u nekoliko vremenskih razdoblja, kao i žanrova. Bio je neizostavan protagonist scene novog vala, a kao producent progurao je tada novi zvuk i presudno pomogao mnogim domaćim imenima svojom prepoznatljivom, modernom produkcijom zvuka, a često i sviranjem bubnjeva. Piko je karijeru započeo 1970. u grupi Ab ovo u kojoj su bili Nenad Zubak, Husein Hasanefendić, Tihomir Tinni Varga i Branko Vukmanović. Uskoro prelazi u zadnju postavu Grupu 220, a nakon razlaza ostaje suradnikom Drage Mlinarca na njegovim solo albumima „Pjesme s planine“ i „Rođenje“. Svirao je i s Vedranom Božićem koji ga je uz Dadu Topića i Chrissa Nicholsa zvao u novu postavu grupu Time.
U toj fazi rada doznao je puno o produkciji i standardu snimanja u okruženju grupa Rainbow i glazbenika Donne Summer koji su snimali u susjednom tonskom studiju Ariole s u Njemačkoj. Nakon toga na poziv Husa, Akija i Jurice Pađena prelazi u Parni Valjak s kojim 1979. snima do tada najbolji album Valjka „Gradske priče“. Dolazak novog vala opet je promijenio njegovu putanju, pa počinje suradnju sa Jasenkom Hourom i producira prvi LP Prljavog Kazališta, a zatim i idući „Crno bijeli svijet“. Od proljeće 1979. svira s grupom Filmom, te producira njihov prvi single „Kad si mlad“ i „Zajedno“, koncert u Kulušiću i ostaje u grupi do 1984. Godine 1980. odlazi u Pariz gdje upisuje postdiplomski studij crtanja na Ecole Superieure Nationale des Beaux-Arts (diplomirao je na ALU u Zagrebu 1977.). Kao producent Piko Stančić radio je albume Aerodroma, Električnog orgazma, Idola, Xenije, koncertni album Bijelog dugmeta iz Kulušića, nekoliko pjesama na zadnjem albumu Dugmeta „Ćiribiribela“, i noge druge.
U listopadu 1985. sa starim društvom iz Filma, Mladenom Juričićem i Marinom Pelajićem, osniva grupu Le Cinema. Svirajući repertoar punka i svjetskog novog vala punili su Kulušić svaki drugi tjedan i 1989. objavili koncertni LP „Rocking At The Party“. U njegovoj produkciji objavljen je album s velikog koncerta ZG Rock Forces 1988. (Parni Valjak, Prljavo Kazalište, Film, Psihomodo pop). Vlada Divljan pozvao ga je u posljednju postavu Idola, s kojima je snimio album „6 dana juna“, tj. glazbu za istoimeni film. Prvi solo album „Bubnjevi na suncu“ objavljuje 1990., a najvažniji projekt s početka devedesetih bio mu je album „Lutka koja kaže ne“ postave Vlada, Gile, Piko & Švaba koju su činili novovalni prijatelji Vlada Divljan, Srđan Gojković Gile i Zoran Radomirović Švaba iz Električnog orgazma. U Zagrebu je Stančić sudjelovao u postavljanju projekta „Kulušić Dance Rock Session“, te radio kao dio klupskih sastava Telephone Blues Band i Call 66. Psihomodo popu producirao početne singlove i sve albume do 1995. Godine 1993. objavljen je CD „Power Pop ’79. - ’92.“, s odabirom njegovih producentskih i aranžerskih radova. S gitaristom Sašom Novakom Radulovićem iz Psihomodo Popa osnovao je duo Novak & Kopola i objavio album „Rock akademija“. Svirao je i s grupom La Video (Barracuda, Sale, Piko i mlada glumica Mirta Zečević kao vokal). Nagrađen je Porinom 1994. za grafički design albuma „Ljubavne priče“.
Po izlasku CD-a „Benzina“ Massima Savića svirao je na njegovoj promotivnoj turneji. Tijekom devedesetih u tonskim studijima radio je s grupama Trauma i Motor City Bar, a sa basistom Dubravkom Vorihom i Zlatanom Došlićem svirao na prvom Vorihovom solo albumu „Crno i bijelo“. Nakon dvogodišnjeg rada u tonskom studiju objavio je svoj drugi CD „Peaceful World“ (1997.). Godine 2000. s Marijanom Podgorskim i Sašom Zalepuginom osniva grupu Di Strojers. Snimaju album „Časna pionirska riječ“ i u post punk maniri obrađuju veliki hit „Golubovi“ Ive Robić koji im se i pridružio na snimanju albuma, što je bio i posljednji Robićev rad u studiju. Za Croatia Records objavljen je retrospektivni CD „Putovanje starog mačka“ s originalnim snimkama mnogobrojnih Pikovih sviračkih i producentskih radova u razdoblju od 1972. do 2002. godine.
Godine 1978. Piko Stančić igrao je ulogu zagrebačkog studenta Zlatka u filmu Kreše Golika „Ljubica“. Od 1983. radio je scenografiju za nekoliko TV drama, a 1985. kao asistent Dinke Jeričević na filmu „Za sreću je potrebno troje“ Rajka Grlića dobiva Zlatnu Arenu za scenografiju. Godine 1989. napisao je glazbu za TV film „Mjesec u djevici“ Snježane Dišić, a radio je glazbu i za film „Grad što se sa svjetlom budi“ o Mostaru. Stančić je kao urednik i producent Croatia Recordsa sa Sinišom Škaricom inicirao i pokrenuo redakciju „Perfect Music“. Prvim radovima „Beat na moru - originalne snimke ’63 - ’75“ i „Rock na moru” - originalne snimke ’79 - ’89“, te „Bijele Strijele” - originalne snimke“, otvorili su dotad zapostavljenu, bogatu fonoteku i snimke koje su zadužile domaću rock glazbu. Dobitnik je nagrade Crnog mačka „Stari mačak“ za životno djelo 2002. godine.
Otvori KEKS Pay
...zaista u svemu vrhunski, umjetnik i čovjek...za mnoge i legenda... neizostavan u zvuku moje mladosti...RIP..