Glumica Petra Dugandžić otkiva kako joj uloga simpatične snaše Kate u seriji “Zlatni dvori” nije donijela samo najveće priznanje u karijeri – Večernjakovu ružu – nego ju je i privatno promijenila. Nakon što se za tu ulogu udebljala oko 20 kilograma, trenutačno je u strogom režimu vježbanja i prehrane kojima nastoji skinuti višak kilograma, a sve to u pauzi do idućega projekta potpuno iskreno dijeli sa svojim obožavateljima na društvenim mrežama.
Ima li većeg zadovoljstva za glumce od toga da dobiju nagradu za jednu od najdražih uloga?
Pa vjerujem da nema, pogotovo ako govorimo o Večernjakovoj ruži, koja je nagrada publike.Potvrda struke uvijek godi i laska, ali kad vas publika na ovakav način prihvati i potvrdi da ste na dobrom putu, to je sigurno najvrednija nagrada koju glumac može primiti.
Rekli ste kako vam je Večernjakova ruža učinila “Zlatne dvore” najljepših projektom života. Je li ona onda i najvažnija nagrada koju ste dobili?
“Zlatni dvori” zasigurno su mi obilježili karijeru, a Večernjakova ruža sjela je kao kruna povrh svega. Ima posebno, vidljivo mjesto u mom stanu.
Vaš govor zahvale bio je definitivno jedan od najemotivnijih te večeri. Kakve vas emocije obuzmu kada se s odmakom sjetite svečane dodjele u HNK-u? Znači li to da se zbog uloge vrijedilo udebljati oko 20 kilograma?
Govor je bio iskren i iz srca. Možda sam zato i bila toliko uzbuđena, nije lako ogoliti se pred tolikim auditorijem. Velik broj ljudi sa mnom je stvarao Katu, bila sam u konkurenciji sa samim glumačkim velikanima i imala čast držati prestižnu nagradu pred publikom koja mi je omogućila da uživam u svom poslu. Osjećala sam dužnost da svemu navedenom odam počast. Vrijedilo se udebljati, svakako, jer je taj lik morao imati svoje tijelo, ne bih je iz same sebe mogla u potpunosti, realistično i uvjerljivo uprizoriti.
Priznali se puno puta da se cijeli život borite s kilogramima. Je li vam bilo teško udebljati se zbog uloge i pritom znati da vas nakon završetka serije opet čeka mukotrpno skidanje kilograma?
Iskreno, nisam o skidanju kilograma ni razmišljala. Beskrajno sam uživala u snimanju. Moja koncentracija bila je uvijek usmjerena na sutrašnji dan i ne dalje. Nakon snimanja vrlo sam lako napravila ratni plan i krenula u mršavljenje. Imam tu sreću da proces znam na pamet i da sam vrlo odlučna kad si nešto zacrtam. Kad donesem odluku, odredim cilj i provedem je.
Zanimljivo je da ste trenutačno u režimu mršavljenja pod nadzorom trenerice Lucije Baban, sestre vaše kolegice sa seta Katarine Baban. Je li vam Katarina preporučila sestru?
Katarina je sestru spomenula, pokazala mi njezine fotografije i to je bilo to. Sjela sam na jedan sastanak s Lucijom i znala da je idealna za mene. Razumije žensku psihologiju u treningu, a to je sve što meni treba. Ne volim vojnički režim, trebam bodrenje i podršku, a tu je Lucija maher. Iza nas je osam tjedana treninga i malo je reći da nisam požalila ni sekunde.
Je li vam teško opet biti na dijeti i trenirati svaki dan?
Ima dana kada mi dođe da odustanem, naravno. Lagala bih kad bih rekla da je lako. Ali ponavljam, ne odustajem dok ne dođem do cilja. Srećom, brojimo još tri tjedna, a i rezultati su velika motivacija.
Zbog čega ste se odlučili podijeliti svoju muku mršavljenja sa širom javnosti, i to putem društvenih mreža (kanala na YouTubeu, Instagrama...)?
Više je razloga – od toga da sam htjela potaknuti žene koje imaju iste probleme i potrebe da krenu sa mnom u avanturu do toga da sam sebi zadala obavezu da svake subote pokažem rezultate. Dogodila se divna interakcija s ljudima koji me prate. Izmjenjujemo iskustva, neki su imali zavidne rezultate, bodrimo se međusobno, a uza sve to i dobro zabavljamo.
Na što nikada ne biste pristali zbog uloge?
Uvijek kažem – ne znam dok se to ne dogodi. Bitno mi je da me uloga dirne na papiru; ako već tada osjetim da mi je izazov, nebo je granica.
Mislite li da samo uloge dobrica (Katu iz serije “Zlatni dvori” svi obožavaju jer je draga i omiljena) donose važne nagrade glumcima? Mislite li da će vas Kata obilježiti kao glumicu?
Apsolutno ne mislim da su dobrice presudne za nagradu. Svaka prava transformacija, uloga u kojoj više ne vidite glumca, nego karakter, neku drugu osobu, zaslužuje sve nagrade ovog svijeta. Težak je to proces, no ujedno i najljepši dio glumačkoga posla. Pomalo se bojim da će me Kata obilježiti, točnije rečeno – kad iskreno porazgovaram sama sa sobom, nisam sigurna što bih sljedeće trebala igrati da bude toliko efektno. No pustimo da život donese što je najbolje za mene, ja jedino mogu obećati kako ću dati sve od sebe da novu ulogu gledam kao da mi je prva.
Biste li mogli igrati neku opaku negativku ili ipak birate uloge?
Igrala sam dosta negativki i veselila me činjenica da sam od njih predahnula. Nije problem u realizaciji, nego svako spajanje s karakterom nekako ostavlja traga na glumcu. Kata mi je otvorila neku vedrinu i humor koje nisam toliko osjetila prije. Da, uloga je utjecala na privatnu mene. No treba imati na umu da likovi nisu crno-bijeli i da negativci moraju imati razlog ili traumu zbog kojeg su takvi. Ako to nađeš, onda ga lakše i pravdaš. Nisam komplicirana u biranju uloga, bitna mi je priča na papiru, moj unutarnji osjećaj na čitanje još me nije prevario.
Na kojim projektima trenutačno radite?
Trenutačno sam, srećom, u predahu od glume. Imam dovoljno slobodnog vremena za mršavljenje. Puno vremena ode i na realizaciju mog serijala “S Petrom i metrom!”, koji sama snimam i montiram.
Mnogi vas smatraju vrsnom glumicom, no još vam se nije dogodila glavna uloga u nekom filmu i seriji. Kako gledate na to, prihvaćate li stvari kao dio sudbine ili mislite da se uloge dobivaju preko veza?
Naravno da priželjkujem film, možda kakvu ozbiljnu dramsku ulogu ili mjuzikl. No glumački je posao lutrija. Mislim da na to ne treba pokušavati utjecati. Vjerujem da će se dogoditi što treba kad treba. Što se uloga preko veza tiče, ja nemam takvo iskustvo, no jednako tako trudim se ne trovati takvim mislima i zamarati tračevima. Svako ima svoj put i pravo da živi i radi po svom.
Primajući Ružu posebno ste emotivno zahvalili suprugu Saši Vrankoviću. Je li Ruža tako postala i najljepši poklon za petu godišnjicu braka?
Uz dužno poštovanje, moja je najveća životna nagrada i poklon Saša. Kad sve stavite sa strane – posao, novac, slavu, nagrade – ostaje goli život u kojem imam osobu koja je moj oslonac i partner. Na tome sam zahvalna i to nikad ne zaboravljam.
Vaša je ljubavna priča vrlo zanimljiva. Naime, godinama ste živjeli u istom kvartu i stalno se mimoilazili, a onda se upoznali na proslavi Noći vještica 2011. te vjenčali pola godine kasnije, ni manje ni više nego u balonu – 1000 metara iznad zemlje! Lani ste obnovili bračne zavjete u crkvi... Rekli bismo baš fin predložak za filmsku ekranizaciju, slažete li se?
Dalo bi se tu svašta raspisati. Slažem se, mislim da bi taj film srušio sve rekorde gledanosti dosad, ha-ha!
Jednom ste izjavili kako obožavate muškarce koji znaju kuhati i da vam je to seksi? Je li vas Saša osvojio i kulinarskim umijećem?
Kuhanje nije presudilo, ali je svakako doprinijelo općem dojmu. Neki dan čitala sam statistiku: u Hrvatskoj se 90% muškaraca uopće ne bavi kućanskim poslovima. Ja sam valjda dobila na lutriji s njim.
Poznato je da ste vrsna kućna majstorica, je li se situacija promijenila otkad ste u braku?
Brak kao brak nije promijenio apsolutno ništa. Stvari se mijenjaju samo kad puno snimam, tada Saša preuzima kuhinju. No nakon projekta vraćamo se na staro. Kažem vam, savršen spoj.
Kako provodite slobodno vrijeme i imate li neke posebne hobije?
Hobija imam puno i mijenjaju se periodički. U pauzama od snimanja proradi mi kreativa. Bilo je tu svega – uređenje interijera, vrtlarstvo, kuhanje, pjevanje, a sad, evo, i snimanje i montaža. Ne znam biti mirna i stajati besposlena na mjestu.
Koliko vam putovanja znače u životu?
Ne znam još što nam nosi ljeto. Ako ne bude radno, svakako spremamo kofere i put mora. Saša, Mona (12-godišnja kujica) i ja – sami negdje u izolaciji. Proteklih nekoliko godina nisam imala prilike putovati i jako sam se toga zaželjela. Planiram put s prijateljicama u srpnju u Pariz, to znam da je sigurno. Što se tiče putovanja, tipični sam Rak – putuj svuda kratko, ali dom je dom.
Planirate li uskoro proširenje obitelji?
Ne planiramo ništa, puštamo da se život događa.
Gdje se vidite za 20-ak godina?
U šezdesetoj, ha-ha? Imam kućicu uz more kao bazu i putujem sa Sašom kamo god i kad god nam se prohtije.
