Španjolac do dana smrti, riječi su po kojima je Pablo Picasso želio da ga se ljudi sjećaju. Ni dva svjetska rata, ni Franco, niti 70 godina koje je proveo u Francuskoj nisu ga odvukle od njegova katalonskog duha.
Ipak, policijski dokumenti koji su nedavno pronađeni u Parizu upozoravaju na to da Picasso i nije bio tako veliki domoljub kako se čini. Prije nego što su 1940. Nijemci zauzeli Pariz, aplicirao se za francusko državljanstvo, no bio je odbijen.
Nijemci su oteli dokumente zajedno s tisućama drugih tijekom II. svjetskog rata te su preseljeni u Silesiu, a tamo su ih preuzeli Rusi. Francuzi su ih zatražili 2000. godine, nakon dugotrajnih pregovora s postkomunističkom vladom i mukotrpnim provjerama.
Od trenutka kada je Picasso stigao u Pariz 1901. godine, policija ga je imala na "piku", prativši ga zbog podržavanja anarhističkih ideja i neuobičajena stila života. Mnogi pariški špijuni bili su plaćeni da prate Picassa dok je živio na Montmartru. Slikar je također podržavao republikance u Španjolskom građanskom ratu, no pobjeda generala Franca spriječila ga je da se vrati kući.
Picassov prijatelj Pierre Daix, koji je skupio nove dokumente, vjeruje da je poznatog slikara osjećaj progonstva natjerao da od ministra pravosuđa zatraži francusko državljanstvo. Bio je zabrinut da će ga, ako Španjolska ne uđe u savez s nacističkom Njemačkom i Francuskom, Nijemci poslati u logor. Pariška policija odvela je Picassa na saslušanje te je zaključila kako ispunjava kriterije za državljanstvo. No tajna policija prozvala ga je "takozvanim modernim slikarom koji stalno šalje novac u inozemstvo", dok "njegove ekstremne zamisli evoluiraju prema komunizmu".
Bilo kako bilo, Picasso nikada u razgovorima nije spomenuo svoju prijavu za francusko državljanstvo i nikada se nije odrekao španjolskog državljanstva.
Iva STILINOVIĆ
