"Oba bi se predsjednika lako snašla na bilo kojem tulumu"
Severina i Boris Tadić napokon su se upoznali. No šarmantni predsjednik susjedne države srdačne poljupce izmijenio je s Ninom Badrić
Komentari 8
26.11.2010. u 16:28h Crvenokosi je napisao/la: Trubač sa Seine ------------------------------------------------------------------------------ pjeva o zabranjenoj domovini na \"hartiji\", trebao je razmišljati o domovini 1991., ali sa ove strane bojišnice, pa sada nebi utapo tugu u sivoj seni.
Pred samo zaključenje ovog broja „Tabloida,, internetom je počela da kruži do sada nepoznata strana biografije Borisa Tadića. Na desetine hiljada internet adresa upućen je ovaj tekst (prema prvim analizama naših urednika, očito je reč o delovima „neredigovanog ,, dosijea iz neke službene arhive). Interesantno je da je adresa jednog od pošiljalaca: drdkrtstic ›rogers.com. a pominje se i jedna adresa pod imenom „pravoslavna tribina mailing lista,, ,,Tabloid,,uz minimalne jezičke intervencije prenosi do sada neobjavljene delove ovog neobičnog obraćanja. Boris Tadić je rođen 15. januara 1958. godine u Sarajevu (BiH) od oca Ljube Tadića i majke Nevenke Francetić. Kasnije je ovaj detalj, da mu je majka iz ustaške porodice Francetić, promenjen od strane bezbednosnih službi, za koje je Boris radi(o), u Kićanović. Ima i rođenu sestru Vjeru. Otac Borisa Tadića je iz rata izašao sa činom kapetana OZN-e (Odeljenje za zaštitu naroda, preteča svih kasnijih bezbednosnih službi SFRJ, prim. red.) i sejao je smrt među Srbima Pivljanskog kraja, te kao nosilac Partizanske spomenice uskoro dobija i čin pukovnika OZN-e! Drug Ljuba se povlači iz Sarajeva u Beograd, gde ga šalju da učestvuje u pisanju novog programa partije (KPJ). Po uspešnom završetku pisanja novog programa, a na preporuku drugova Edvarda Kardelja i Veljka Vlahovića, Ljuba postaje redovan profesor filozofije, politike i prava (kasnije preinačeno u sociologija) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Supruga Nevenka se zapošljava kao neuropsihijatar u Palmotićevoj ulici u Beogradu. Mladog Borisa upisuju u školu „Pero Popović Aga“ (sadašnja ,,Mika Alas,,), u Gospodar Jovanovoj ulici. Zbog problema sa fizičkim zdravljem, nikada nije uspeo da se ostvari na sportskom polju. Kao dete veoma uticajnih roditelja, mladi Boris se upisuje u Prvu mušku gimnaziju „Moša Pijade“ i tu se dešava nešto sto će imati dalekosežne posledice ne samo za Borisa... U njegov razred dolazi mladi i zgodni Nebojša Krstić u kog se Boris Tadić zaljubljuje! Njih dvojica stupaju u homoseksualnu vezu. U trećem razredu gimnazije, školska spremačica zatiče Borisa kako radi felacio Nebojši i šokirana onim što je videla, sve prijavljuje direktoru Prve muške gimnazije „Moša Pijade“. Tadašnji direktor, inače saradnik vojne obaveštajne službe KOS-a, zabranjuje „tetkici“ da o tome bilo šta priča zbog uticaja Borisovih roditelja, dok istovremeno to prijavljuje svojim nadređenima u KOS-u. Tamo su odmah prepoznali njegov „potencijal“ i sa kompromitujućim informacija sa lakoćom ga vrbuju da radi za njih. Jedan od prvih zadataka bio je da špijunira svoje roditelje, u prvom redu oca Ljubu, koji se u to vreme intenzivno viđao sa „disidentima“ Zagorkom Golubović, Dragoljubom Mićunovićem, Nebojšom Popovim itd... Agenti KOS-a savetuju Borisu da makar formalno nađe neku devojku, jer će se priče o njegovim sklonostima proširiti, i na taj način upropastiti planove koje je Služba imala sa njim. Pošto je bio potpuno nezainteresovan za suprotan pol, „nabacuju“ mu ćerku poznatog „Politikinog“ sportskog novinara, izvesnu Olgicu S., kasnije diplomiranu pravnicu. Oni se, kao, „zabavljaju“ i to je jedna jedina devojka koju je Boris Tadić imao do svoje ženidbe sa Veselinkom Veselom Zastavniković, revolucionarkom iz Osjeka. ♥Floyd♥ is offline Received Infraction ♥Floyd♥ Pogledaj profil korisnika Nađi još postova od ♥Floyd♥ Old 22.11.2008., 07:57 #2 ♥Floyd♥ Banned Registracija: Oct 2008. Postova: 170 Do ženidbe sa Veselom dolazi iz dva razloga. Prvi je što je Nebojša Krstić postao zvezda SFRJ kao pevač grupe „Idoli“. Nebojša je imao mnogo manje želje za vezom sa istim polom od Borisa, i pokušao je da se distancira od njega pesmom, ondašnjim velikim hitom, „Retko te viđam sa devojkama“. Tako razočaranog Borisa agenti KOS-a upoznaju sa Veselom. Pravi cilj im je bio da ga preko Vesele ubace u jednu disidentsku „revolucionarnu grupu“. Vesela je izabrana kao potpuno aseksualna osoba i u tom pogledu idealna žena biseksualnom Borisu. Bila je samo tri godine starija od njega, ali daleko iznad njega u svemu. I od ostalih iz grupe se izdvajala činjenicom da je bila najradikalnijih ideja. Vesela je oduševljena svojim dečkom i upoznaje ga sa Vladom-Revolucijom Mijanovićem, Pavluškom Imširovićem i ostalim članovima te grupe. Niko i ne sanja da je medu njima „informator“ KOS-a koji je do tada uspešno „bezbednosno obradio“ i sopstvene roditelje, do te mere da su mu oca Ljubu suspendovali sa Filozofskog fakulteta. Na nagovor KOS-ovog oficira, Boris radikalizuje svoj položaj napuštajući stan svojih roditelja, i sa svojom novopečenom ženom iznajmljuje stan u ulici Koče Kapetana broj 47 koji mu „nalazi“ KOS, napunjen mikrofonima! Naravno da novopečeni par nije imao novca, pa su na sumu koju je Boris dobijao od KOS-a morali još da se dovijaju. Tako dolaze na ideju da započnu svoj biznis, i to sa pravljenjem i prodajom lutkica, ali je i to propalo. Zahvaljujući informacijama dostavljenim svojim šefovima, cela grupa, uključujući tu i sopstvenu suprugu Veselu, biva uhapšena. Za vreme hapšenja, Boris je bio sa svojim „prijateljem“ Nebojšom Krstićem na krstarenju plavim Jadranom, međutim da ne bi došlo do provale, šefovi zovu Borisa da hitno dođe nazad u Beograd, gde onda i on biva uhapšen i osuđen na 45 dana „Padinjaka“ zbog njegovog „protestovanja“ povodom hapšenja njegove žene i njenih revolucionarnih kompanjona. Boris Tadić ubrzo posle ovoga (1985) odlazi na odsluženje vojnog roka u Sarajevo, gde prvi put doživljava nervni slom i time otpočinje javna manifestacija njegovog poremećenog mentalnog zdravlja. Šefovi KOS-a ovo vešto prikrivaju, a mama Nevenka preuzima na sebe lečenje jakim lekovima. Videvši da od para koje je kao doušnik KOS-a dobijao nije moguće da živi, u situaciji kada je komunizam počeo da se urušava širom sveta, Boris se obraća svom tati, koji je u međuvremenu postao važna figura nove političke stvarnosti u Srbiji. Kao suosnivač Demokratske stranke i lični prijatelj zemljaka Dragoljuba Mićunovića, tata Ljuba bez problema ubacuje svog sina u novoosnovanu stranku. Boris nema problema ni sa svojim starešinama iz KOS-a, koji su i sami želeli da ubace svog čoveka u jednu od najvećih opozicionih stranaka. Boris postaje sekretar glavnog odbora, a potom i potpredsednik Izvršnog odbora DS-a. Privatni život je takođe počeo da se menja. Zbog poznatih događaja devedesetih, sa jednog jadranskog ostrva se vraća u Beograd i njegov „prijatelj“ Nebojša Krstić, gde je radio kao lekar. Sa druge strane, porodica (koja nikada nije volela Veselu) i novi predsednik stranke Zoran Đinđić, vrše pritisak na Borisa da se ratosilja Veselinke. Boris je, naravno, morao da pita i gazde iz KOS-a koji su shvatili da im Veselinka više ne treba i da će njihov štićenik napraviti mnogo bolju karijeru sa nekom zgodnijom i manje kompromitovanom ženom. Osim toga i sama Vesela više nije imala iluzija o svom braku. Mentalni problemi njenog supruga sve više su dolazili do izražaja. Sve češće je ispoljavao svoj psihopatski karakter kroz premlaćivanje svoje supruge. Osim toga, sve manje je krio pred ženom prirodu svoje veze sa Nebojšom Krstićem. Shvativši da je svoje najbolje godine provela uz psihopatu, koji je održavao protivprirodne odnose sa svojim najboljim drugom, i na sve to saradnika KOS-a koji je, ne samo otkucavao svoju ženu i njene prijatelje već i doveo do njihovog hapšenja, biva potpuno zgađena tim činjenicama i odlazi u manastir gde nalazi svoj duševni mir i postaje kaluđerica. Na taj način, putevi meteorskog uspona Borisa Tadića postali su širom otvoreni... (Napomena redakcije: dr Nebojša Krstić, lekar specijalista, danas je savetnik za informisanje predsednika Srbije! Glavni urdnik se protivio objavljivanju ovog teksta, zbog gospodina Nebojše Krstića, ali je redakcija zapretila ostavkom.) l ♥Floyd
Jel postoji neki moron kojem nije jasno tko ovo piše i zašto? Fućka se njima za Tadića. Ali za cijelo ovo društvo je karakteristična njihova fiksacija na homoseksualizam, homoerotizam, spolna identifikacija s ocem koji kreše njihovu majku (domovinu). Imala bi tu ekipca psihoanalitičara što raditi. Fuuuuuj!
Trubač sa Seine Moja je soba tako jadno mala Ja ne bih u njoj izdrzati mog\'o. Da mi oci ne sanjaju budne Al\' ne ropcem, sudbini velim: hvala; Sto mojoj bijedi cudan sjaj je dala, I moje patnje nisu uzaludne.. Danas sam opet ruco samo caj Al\' vlazna blagost sja u mome oku. Ja opet mislim na svoj rodni kraj I ceznja preobrazava mi javu: Sa Quaija mjesto Seine cujem Savu I Tuskanac mi sumi iz aleja. Na domovini dvostruka je sjena: Baca je Pesta, baca je Bec. Ona je sva u crno zavijena Ne cuje, majko, niko tvoju rijec! Sumori, dise more, tece Drava, A izmedju njih jedna zemlja spava. Pod vedrim nebom slobodnog Pariza Koliko puta tuga me je srela U vrevi Etoillea, Saint-Michelea! O Boze, tu treba biti jak. U tome svjetlu jos me vise boli Rodene moje grude gusti mrak. Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih Slobodnu dusu, ali ja sam sin, A mojoj majci sve su sjede vlasi. Ja zene nemam, a ni druga nemam. Sto jos imadoh? Samo jezik svoj U koji zivot svoga srca spremam. Zanosi, misli, ritmovi i rime! Ja bezimen u bezimenu mnostvu Daleko negdje sebi sticem ime I muku mucim samca-dezertera, Sto zabranjenu domovinu sanja Na hartiji, u potezima pera. Pero, ta mala, ta obicna stvar A kako ziva, kako puna snage. Kad iz njeg\' tece novih rijeci car Omamljuje me kao govor drage. Sva utjeha je u tom malom peru: I sja i grije i vraca mi vjeru. O Hrvatska, o moja domovino, Ti moja majko, ti moja davnino Ti porobljeni, oteti mi kraju! Gle, jadni dezerter ti daje dar, Bogatiji no kraljevi ga daju I sav je ljubav, pobuna i zar. Ja skoro prosjak duh slobode sirim Pa i nem\'o na svom grobu svijecu Ja necu, necu da se smirim. K\'o svjezi vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duse lijene, Na otpor trubim, ja trubac sa Seine! Sto mi je placa? Mrznja gmizavaca Sto svoje blato lijepe o moj glas Al\' ja pred licem doma stojim vedar Za hljeb slobode prilazem svoj klas. Zar nije zlatan i bogat i jedar... Zar nije zlatan i bogat i jedar... * Postavi na Facebook * Postavi na Twitter
Ovome Tadiću pari da mu se tica posrala na glavu.
pa kako nije onda Tadic uspostavio kontakt sa Sanaderom, bas bi bili dobar par...
Hitro5 Izgleda da je Josipovic bio brzi.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ovo sto ste izneli, (komentar)je obicna nebuloza. NEBULOZA! Ovo je izvan svake pameti.