Nevjerojatno nježan i tužan, Borbély piše o onome najgrubljem što u svijetu postoji
Prvo ćemo o pjesmama, jer je, kao i u slučaju Sylvije Plath, pjesništvo ne samo upečatljiviji dio njegova opusa, nego, na neki način, pjesme tumače i najavljuju roman. Pritom, kao ni u slučaju Sylvije Plath, pitanje forme i žanra nije tradicionalno postavljeno, niti bi s čitateljske strane imalo smisla izgovarati ono vječno i glupo: nisam sklon/a poeziji, ne razumijem to, ne mogu čitati itd.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Komentari 0