Već i vrapci znaju zašto je Splićanin Neno Belan došao živjeti u Rijeku. Tamo ga je dovela ljubav. To stoga neće biti jedno od pitanja glazbeniku, i to među deset najizvođenijih u zemlji, ali sve ostalo bez tabua došlo je na tapet, kao i otkriće recepta za stvaranje hitova, što je svaka njegova pjesma, pa i aktualna “Daj mi daj”.
Podrazumijeva li život profesionalnog glazbenika idiličnu svakodnevicu?
– Ne baš. To je stresan život pa grabim momente za opuštanje. Moj dan je sto mailova, pedeset telefonskih razgovora... 70.000 km godišnje... Kada me pitaju gdje živim, odgovaram: ‘U autu.’ Ipak, to je dinamičan i zanimljiv stil života koji volim.
Koji su vam najdraži ispušni ventili za opuštanje?
– Prijatelji. Živim u Rijeci, Zagrebu i Splitu i u svakom gradu imam društvo u kojem mi je ugodno. Nijedan najbolji prijatelj mi nije muzičar, svi su ili pomorci ili radnici, inženjeri... A ljeti živim i na četvrtoj lokaciji, na otoku Braču, odakle mi je mama. Tamo imamo dio starine od bake i djeda koju smo preuredili, pa je i 15-ak dana tamo pravi gušt.
Ribarite li kao pravi čovjek s mora?
– Ne. Više volim gurmanluke sa sadržajem koji drugi ulove. Nešto znam pripremiti i sam, ali mama je vrhunska kuharica tradicionalnih dalmatinskih jela pa kada sam s njom na Braču, ona ima glavnu ulogu u kuhinji. Ovo ljeto sam u dva mjeseca samo jednom jeo meso, sve ostalo su bile morske varijante.
Ljetos sam se na vašem koncertu uvjerila da znam sve riječi vaših pjesama. Očito je da ste hitmaker. U čemu je tajna vječnih hitova?
– Na koncertu odsviramo 25 pjesama, a do sada sam ih objavio 160 pa... Ali činjenica je da moje pjesme nisu istant hitovi i da ih ljudi vole. Iz svakog stvaralačkog perioda ostala je pokoja uspješnica koja je preživjela vremensku distancu. Valjda sam talentiran! Recept je, pretpostavljam, spoj tog talenta, iskustva, osjećaja, rada. Kao što neki arhitekt zna napraviti, recimo, dobru sportsku dvoranu.
Kako one uglavnom nastaju?
– Svaka ima pozadinu iz vlastitog života ili okoline. Recimo, “Ulicama grada” nastala je dok sam kupovao ukulele. Naučio sam ga svirati, a kako sve što na njemu odsvirate zvuči sunčano, počele su me opsjedati pozitivne misli i nastala je ta moja oda pozitivnoj strani života. Ljudi ju vole, plešu sa mnom, šalju pozitivne poruke u vezi s njom i to me čini sretnim.
Sada šalju SMS-ove, a prije su obožavatelji slali pisma.
– Kada smo ostvarili uspjeh s Đavolima, doslovno su stizale vreće pisama. Jednu prijateljicu zadužili smo da tu i tamo izvuče neka i čita nam. Nikada neću zaboraviti jedno od djevojke iz BiH koja je zamolila da joj pošaljemo našu kazetu, ali i kazetofon.
Sve što radite blisko je zvuku rocka 60-ih prošlog stoljeća.
– Je, ja sam iskreni fan The Beatlesa. Prošle godine sam imao čast gledati Paula McCartneyja uživo u Beču. Svirao je tri sata, a ima 72 godine i vršnjak je moje majke. Fantastično. Njih ističem kao uzor broj jedan iako slušam svašta, ali ne i mlađe autore. Moje mišljenje je da je zlatno doba glazbe bilo od kraja 50-ih do kraja 80-ih. Ovo danas je industrijska glazba. Pažnja se poklanja produkciji i celofanu, sve zvuči bolje nego prije, ali sadržaj brzo ispari.
Za nekoliko mjeseci proslavit ćete 53. rođendan. Osjećate li pad energije?
– Ja kažem tek 53.! Ne osjećam zamor. Nikada nisam imao toliko nastupa i putovanja kao zadnjih godina, ali i novih ideja... Zasad me energija drži.
U zadnje vrijeme prilično ste smršavjeli?
– Više od deset kilograma u godinu dana. Želio sam to. Promijenio sam režim prehrane i u život uveo sport. Dosta vozim bicikl. Nije dobro ni u čemu pretjerati pa tako ni u debljini. A zdravlje je u prvom planu.
Hoćete li i taj rođendan proslaviti sa sto ljudi?
– A ne, onaj 50. bio je megaspektakl na brodu. I da bude bolje, svirali su mi Beatlesi revival bend! Ispunila mi se želja da mi svira najdraži bend, više ne tražim.
Jeste li strog tata kćeri Nikolini?
– Sve sam samo ne autoritet. Po meni svi skaču, a ja se samo smješkam. Majka je stroga i drži je s te strane, a ja sam joj podrška za sve. Živi u Ljubljani gdje studira audio inženjering. Lijepo pjeva, ali nikada nismo snimili duet. I totalno je tvrdoglava, čak i više od mene.
Na vašim su koncertima nerijetke i javne prosidbe. Biste li i sami takvo što napravili?
– Ja sam horoskopski Vodenjak i ne znam gdje ću biti sutra ni kako ću se ponašati. Nepredvidljiv sam i sam sebe često iznenadim tako da je sve moguće.
Što je najromantičnije što ste učinili za neku ženu?
– Napisao sam joj i otpjevao pjesmu.
Kada ste stvaralački najplodniji? Kad ste zaljubljeni?
– I kada sam tužan i kada sam veseo. Znači, mogu biti zaljubljen, ali može to biti i u trenutku rastave i boli. Sada sam u fazi da dajem intervju! Šalim se, općenito sam u pozitivnoj fazi. Nevezano uz zaljubljenost. Nešto u stilu “Ulicama grada”.
Privlače vas vama ravnopravne žene. Što to znači?
– Da mi lijepo parira intelektualno, da bez dominacije razgovaramo, da smo kompatibilni. A takvih ima!
Mora li znati svirati ukulele?
– Ako ne zna, ja ću je naučiti! A ona mene kuhati.
Vi ste u biti gitarist?
– Počeo sam učiti gitaru u Glazbenoj školi u Splitu kao desetogodišnjak na nagovor roditelja. To nije bio moj film, ali pristao sam. U srednjoj se pustila kosa i počeli su prvi bendovi, a dalje se sve zna. Da me nisu nagovorili na gitaru, ničega danas ne bi ni bilo. Tada nisam bio oduševljen, a eto, to mi je obilježilo život.
Poželite li nekada nestati iz javnosti i uživati na lovorikama hitova?
– Glazba je stil života, u svakoj je pori mene i ako tjedan dana ne radim, nisam dobro. Počnem se tresti jer hoću akciju. Doći će dan kada ću se valjda primiriti...
