Neizmjerna tuga u obitelji poznatog HRT-ovog voditelja: 'Otišao je, kao da je znao'
U ranijim medijskim istupima Ponoš je istaknuo kako je upravo zahvaljujući roditeljima koji su također bili veliki ljubitelji životinja uspio pokrenuti TV emisiju.
Komentari 15
Gospodin Ponoš je široke slavonske duše. Uporan u onome što je krenuo, jurio je po lokalnim zagrebačkim televizijama i radio što je volio. Entuzijasta i pokretač ideja. S oskudnom ili nikakvom opremom. Učio se korištenju kompjutera i programa za snimanje, obradu i montažu slike. Sve je to sam savladao. Uvijek dobrog srca. Stvorio je prvu i rekao bih jedinstvenu emisiju o životinjama. I život je tome posvetio. Moja sućut u njegovom obiteljskom gubitku.
Ja sam mislio da svi vi udarate po kleptomanima koji se kriju iza pojedinih hrvatskih stranaka jer ste ogorčeni na to u što se pretvorila ova država međutim sada vidim da to nažalost nema veze s tim. Pa vi izgleda jednostavno mrzite svaku natruhu ljudskosti, empatičnosti i vjere u bolje sutra. Je li to zbog životinja ili zbog tog čovjeka? Ne vidim kako bi oni mogli biti krivi za bilo koji vaš problem. Slažem se da ovakva strogo privatna stvar ne doprinosi općem dobru niti jača vjeru ljudi u to da smo bar u boli svi jednaki ali ipak... Zar je ovo toliko zlo imajući u vidu svakodnevnu beskrupuloznost, bešćutnost i kriminalnu upornost s kojim se susrećemo? Generalno bih rekao za sve one koji osjećaje gaje iz niskih pobuda: "Naša zavist traje uvijek duže od sreće onih kojima zavidimo" - Heraklit.
RIP. Prijatelju živih bića.
Nije da me se tiče, ali kad imaš starog oca onda se čuješ s njim svaki dan (da ne bi morao objaviti da ste se čuli 'nedavno').
Otišao je a sarmu probao nije
Kad su moji umirali morao sam platiti najmanju partu cca 500 kuna, bez fotke, no ovaj dobije cijelu stranicu ovog usranog portala "bez pare i dinara" a samo jer voli životinje ..
Stvarno sam prije otvaranja članka bio uvjeren da se radi o pesonji
Lik s nekom udrugom ide po potresom pogođenim selima i protuzakonito oduzima vlasnicima pse pod izlikom da će im biti bolje kod novog vlasnika. Svatko dobije prigodnu naknadu za psa, bilo u obliku perilice za rublje jednoj baki ili bicikala i tenisica za svu djecu jedne romske obitelji. Zašto vlasnicima pasa ne napravi ogradu oko kuće da ne drže psa na lancu lik opravdava izjavom da to nije garancija kako će se bolje odnositi prema psu. Kao da je problem sutradan nabaviti drugog psa. Ali za svakog psa u skloništu za napuštene životinje udruga dobiva mjesečnu nakandu iz gradskog proračuna a udovoljavanje pasa van Hrvatske postao je unosan posao.
Tužno. Jesu li i unuci pokojnika ožalošćeni?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Evo prigodna pjesma Dobriše Cesarića Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne UU jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.