Manuela Svorcan, radijska voditeljica, glumica i glazbenica oprostila se preko društvenih mreža od svog oca, glazbenika Ranka Svorcana. "Tata, koliko te je ljudi voljelo, bio bi ponosan, sviraj sad najglasnije ikad... ne što si mi tata, ali uvijek ćeš biti najbolji gitarist ikad, a ja najponosnija što si mi usadio ljubav prema glazbi. Odmori se, vidimo se nekad, btk.", napisala je voditeljica na Radio Anteni.
Podsjetimo, Ranko Svorcan preminuo je u 66. godini života u Puli. Bio je gitarski virtuoz i dugogodišnji stup kultnog sastava Atomsko sklonište. Tužna vijest o njegovoj smrti, podijeljena putem službene Facebook stranice grupe, duboko je pogodila brojne prijatelje, kolege te generacije poklonika koji su stasali uz njegove prepoznatljive riffove. Premda ga šira javnost prvenstveno veže uz rad u Atomskom skloništu, Svorcan je ostvario bogatu i raznoliku karijeru, ostavivši neizbrisiv pečat u povijesti istarske glazbe. Mnogi su ga s punim pravom ubrajali među najvrsnije gitariste koje je Pula ikada iznjedrila. Svojim je djelovanjem u brojnim važnim sastavima ostavio trajno nasljeđe, a glazbeni put započeo je još početkom osamdesetih, kada je 1982. godine s bliskim prijateljem Duškom Vujatom Ambrozom utemeljio grupu Negativ.
FOTO Sjećate se Zumbul-age iz Sulejmana Veličanstvenog? Kad vidite kako danas izgleda ostat ćete bez teksta
Kasnije je svoje umijeće brusio u sastavima Monah i Lilihip. Posebno se izdvaja njegov doprinos grupi Gori Uši Winnetou, s kojom je radio na kultnom izdanju "Mens Sana In Malvasia Istriana", projektu koji je majstorski isprepleo rock zvuk s istarskim tradicijskim motivima. Zahvaljujući svojoj svestranosti i potpunoj posvećenosti, Svorcan je s lakoćom svladavao različite glazbene stilove, zadržavajući pritom vlastiti autentični izričaj. Ključna prekretnica u njegovu radu nastupila je 1987. godine priključivanjem Atomskom skloništu. Bilo je to izazovno razdoblje za bend koji se oporavljao od preranog odlaska frontmena Sergia Blažića Đosera. Uz Brunu Langera na basu i vokalima te bubnjara Nikolu Durakovića, Svorcan je postao neizostavan dio nove postave koja je uspješno očuvala energiju i kontinuitet grupe.
S Atomskim skloništem snimio je dva kapitalna studijska albuma: "Criminal Tango" (1990.) i "Terra Mistica" (1995.). Ta su izdanja nastajala u jeku velikih društveno-političkih previranja krajem postojanja Jugoslavije i tijekom ratnih godina. Upravo je Svorcanova gitara oblikovala zvuk benda u tom razdoblju, a njegova je uloga bila presudna da Sklonište prebrodi teška vremena i ostane prisutno na sceni. Također je sudjelovao u snimanju albuma "East Europe Man" (1992.), namijenjenog stranom tržištu s pjesmama na engleskom jeziku.
Osim po glazbenoj veličini, Svorcan je bio iznimno cijenjen i kao čovjek. Prijatelji i poznanici pamte ga kao skromnu, plemenitu i uvijek staloženu osobu spremnu pomoći – pravu dobričinu. Njegovim odlaskom najveći gubitak osjeća njegova obitelj, ali i cijela glazbena scena na kojoj je ostavio dubok trag.
Otvori KEKS Pay
