Društvene mreže često su mjesto na kojem javne osobe dijele duhovite i životne anegdote, a jedna takva objava glumca Asima Ugljena nasmijala je njegove pratitelje. U središtu priče našao se njegov otac, poznati liječnik Ranko Ugljen, i susret s – keramičarom. Ugljen je ispričao kako je njegov otac svojedobno naručio majstora za postavljanje pločica u kupaonici, no stvari nisu krenule po planu.
"Nekoć davno, moj stari naručio keramičara da dođe i postavi pločice u kupaonici. Dođe kombi sa pločicama. Keramičara nema. I nema. I nema. Te nema", započeo je. Nakon višesatnog čekanja, majstor se napokon pojavio, no njegov pristup odmah je izazvao nevjericu. "Izlazi pompozno iz auta i puše nešto, gleda te kutije s pločicama, i svisoka kaže Ranku, bez pardona, bez "dobar dan": "Odnesite pločice gore", napisao je Ugljen, dodajući kako je njegov otac ostao zatečen. Situacija je ubrzo eskalirala.
"Odnesite pločice gore, pa neću ih ja nositi." Ma nemojte? "Da. Pa ja sam keramičar, znate li vi koliko moje ruke vrijede?" prepričao je, nakon čega je uslijedio odgovor koji je promijenio tijek razgovora. Kako navodi, Ranko Ugljen tada je izgubio strpljenje i uzvratio pitanjem koje je majstora potpuno zateklo.
"Ja sam kardijalni kirurg. Što mislite koliko vrijede moje ruke, ako vaše keramičarske vrijede suhog zlata?" stoji u objavi. Nakon toga, kako tvrdi Asim Ugljen, keramičar je brzo promijenio ton, ali bilo je prekasno. "Nikad prije, ni poslije, nisam vidio da netko brže nestane s lica zemlje", zaključio je, uz napomenu kako vjeruje da majstor taj susret pamti i danas.
Glumac Asim Ugljen uvijek iskreno i bez zadrške otvara teme o kojima ne vole svi javno pričati, pa je tako jednom prilikom gostujući u emisiji „Dr. Beck“, iskreno ispričao svoje iskustvo s alopecijom areatom – autoimunom bolešću koja uzrokuje gubitak kose na jasno omeđenim, kružnim područjima vlasišta i brade, takozvanim „pečatima“. Prisjetio se situacije kada je jednom prilikom izašao iz kuće bez kape, a susjeda ga je zabrinuto upitala ide li na kemoterapiju.
Prije više od 15 godina glumila je Sašku u 'Najboljim godinama', a sada živi daleko od gradske vreve
„Tada sam shvatio da sam zaboravio kapu i postao svjestan koliko je bolest postala vidljiva“, rekao je. Otkrio je i kako kod njega sve obično započinje opadanjem dlačica na rukama, što mu je prvi znak da će uskoro početi gubiti kosu na glavi i bradi. Iako tvrdi da ga sama pomisao na ćelavost pretjerano ne opterećuje, naglašava kako zbog prirode svog posla mora voditi računa o izgledu. Ugljen ističe da se za svaku novu ulogu voli transformirati i izgledom razlikovati od prethodnog lika. Ako je u jednoj ulozi bio bez kose, u sljedećoj želi imati dugu kosu i bradu, jer mu je promjena fizičkog identiteta važan dio glumačkog procesa.
S alopecijom se prvi put susreo 2014. godine, u razdoblju izrazito intenzivnog rada, kada je istodobno sudjelovao u više projekata i spavao svega nekoliko sati dnevno. Najprije je primijetio da su mu otpale dlačice iznad desne šake, potom su se pojavile praznine u brkovima. Isprva se stanje smirilo, no kako se tempo rada nastavio, simptomi su se pogoršavali. Na glavi i bradi počele su se pojavljivati sve veće „rupe“, kako ih sam opisuje. Naglašava da alopecija nije isto što i klasična ćelavost. Riječ je o nepravilnim, jasno vidljivim žarištima bez kose koja estetski mogu biti vrlo upadljiva. Iako je bolest još uvijek nedovoljno istražena, smatra da nema razloga za paniku. Prema njegovim riječima, važno je održavati fizičku aktivnost i pridržavati se terapije.
S vremenom je, kaže, naučio racionalnije pristupati svemu i ne trošiti previše energije na brigu. Danas već na najmanjim promjenama prepoznaje povratak simptoma i odmah započinje s terapijom. Najteže razdoblje proživio je prije pet godina, kada je stanje bilo najizraženije, no sada ga uspješno drži pod kontrolom. Koristi i posebno ulje koje mu je preporučeno, svjestan da ne djeluje jednako na svakoga, ali njemu je pomoglo. Borba s alopecijom, zaključuje, promijenila mu je pogled na život i naučila ga prihvaćanju te smirenijem nošenju s izazovima koje donosi ova specifična autoimuna bolest.
Otvori KEKS Pay
Simpatična pričica, ali keramičar je u pravu što je odbio nositi pločice, pa nije na njemu da nosi pločice na koji već kad zgrade. Za unos je dotični kirurg mogao platiti dostavljačima il kome već da mu odnese pločice tamo gdje trebaju biti ugrađene.