Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Puli prikazan je i kratki film "Odvajanje" u kojem glavnu ulogu ima Nina Violić, ali glumica potpisuje i režiju. Kako se u tom filmu pozabavila svojim najvećim strahom, strahom od gubitka djeteta, zagrebačka glumica odlučila je da je logično da uz nju zaigra i njezina 13-godišnja kći Roza.
Napuštanje majke
- Moja producentica Zdenka Gold i ja htjele smo, s obzirom na to da već četiri godine pripremamo jedan veći projekt, napraviti kratki film koji bi nam služio kao neka vrsta probe za taj projekt. Tada sam odlučila da se za kratku formu želim baviti svojim strahom, posljednjih godina najprisutnijim, a to je strah da mi netko ne uzme dijete, da se ona negdje u nekom javnom prostoru izgubi, samo nestane i da je više ne mogu naći - krenula je Nina objašnjavati što ju je potaknulo na ovakvu priču.
- Kad sam dublje ušla u taj problem, shvatila sam da taj površni strah zapravo proizlazi iz jednog puno dubljeg straha, a to je strah da me ona jednog dana više neće trebati i da će ona, kako god okreneš, otići od mene, napustiti me. Strah od odvajanja. Napravila sam desetominutni film o strahu od odvajanja.
Malenu Rozu nije trebala posebno nagovarati na glumi.
- Moja kći znala je da je meni važno da to snimim i pomogla mi je u tome, a ja sam s druge strane njoj omogućila da joj to snimanje bude što zabavnije i da ne osjeti to kao neki posao, već kao igru - objašnjava Nina.
Glumici je ovo prvi film koji je samostalno postavila.
- Ovo je moj prvi filmski samostalni projekt, ali za "Odvajanje" nisam pisala scenarij. Imala sam odabranu lokaciju, Zdenka je predložila Istarske toplice i pokazale su se idealne jer smo u unutarnjem bazenu imale dovoljno svijetla s obzirom na to da smo u dogovoru sa snimateljicom Tamarom Cesarec odlučile snimati bez rasvjete. Iz te lokacije proizašle su scene koje smo Tamara i ja iskadrirale na probi - objašnjava.
Film o njezinoj majci
Nina priznaje da je iz ovog projekta dosta naučila, ali i da sve više razumije postupke svoje majke koje kao tinejdžerica nije shvaćala.
- Svaka kći ne treba biti majka, ali ne možemo izbjeći to da je svaka majka kći! Kad tako gledamo, da, to je zapravo i film o mom odnosu s majkom. Uostalom, korijen straha od odvajanja nosimo od onog trenutka kada smo se kao bebe panično bojali da se majka neće vratiti, to je prvi strah koji nam se dogodio i zato ga se nikad ne možemo riješiti, samo ga prebacujemo dalje u život, na svoju djecu. Kad sam Paolu Maggieliju prije snimanja rekla da želim raditi film o strahu od odvajanja od svoje kćeri, on je rekao: Znači, radiš film o svojoj mami!
djeca te trebaju dok ti nestane zadnja kap krvi u zilama onda :vjecni zaborav.